DAN D – pad Reicha

DAN D – pad Reicha Nakon staljingradskog poraza, te iskrcavanja saveznika na Siciliju, jedan od posljednjih eksera u mrtvački sanduk Hitlerove Njemačke je zakucan 6. lipnja 1944.


Hitlerov atlantski bedem, od jugozapada Francuske do sjevera Norveške, se činio neprobojnim za savezničku invaziju, posebno nakon što je feldmaršal Erwin Rommel 1943. taj bedem pojačao utvrdama, minskim poljima i zaprekama koje je sam dizajnirao. Ali namjera saveznika da izvrše invaziju negdje u Francuskoj ili Nizozemskoj je bila konkretnija od njemačkih utvrda.

 

Već u kolovozu 1942., saveznici su izvršili probni napad na francusku luku Dieppe. U ovoj akciji su sudjelovali uglavnom kanadski vojnici, a pored njih i nešto Britanaca i Poljaka. Sveukupno je sudjelovalo oko 5000 savezničkih vojnika. Cilj akcije je bio uništiti neprijateljsku prometnu i obrambenu infrastrukturu i barem nakratko zadržati kontrolu nad neprijateljskom lukom. Akcija je propala, i više od pola vojnika je poginulo ili zarobljeno.

 

Međutim, ovaj neuspjeh nije obeshrabrio saveznike, već su Roosevelt i Churchill na sastanku u Kairu 1943. dogovorili planove o većoj invaziji. Na čelo zajedničkih snaga je postavljen američki general Eisenhower, koji je sudjelovao u osmišljavanju akcije pod nazivom „Overlord“.

 

Početkom 1944., saveznici su počeli gomilati ogromne snage na jugu Engleske. Iako su njemački izviđači i špijuni lako zapazili toliku vojnu snagu koncentriranu na ograničenom području, saveznici su ih zavarali trikovima, kako bi ih naveli na pogrešno mjesto iskrcavanja. Dvojnik generala Eisenhowera je poslan u sjevernu Afriku, odašiljane su lažne radio-poruke, bombarderski napadi su ukazivali da će grad Calais, nizozemska ili norveška obala biti mjestom invazije.

 

Neuspjelim napadom na Dieppe, saveznici su shvatili da jednostavno slanje vojnika na neprijateljsku obalu neće imati svrhe. Tek kontinuirani dotok novih snaga u pješadiji i vojnoj tehnici je mogao donijeti željeni rezultat. Inženjeri su smišljali razne načine kako osigurati stalan dotok snaga, te se počelo razmišljati kako dovesti dva montažna pristaništa „Mulberry“ na mjesto invazije. Pravljeni su planovi i o postavljanju podvodnog naftovoda od Engleske do Francuske.

 

Očekujući invaziju, Hitler je poslao Erwina Rommela u Francusku kako bi ojačao obranu. Rommel je razmišljao ispravno: “Rat ćemo dobiti ili izgubiti na obalama”. Smatrao je kako je prvih 24 sata invazije ključno, i kako se invazijske snage moraju u tom roku uništiti. Predvidio je upad padobranaca u pozadinu, te je ojačao pozadinske snage.

 

Ali, prognoza vremena za 6. lipnja je bila nepovoljna i za plovidbu, a kamoli za invaziju, te je Rommel otišao u Njemačku kako bi proslavio rođendan svoje žene.

 

Saveznici su odabrali jutro 6. lipnja zbog povoljnog rasporeda plime i oseke, unatoč lošem vremenu. U prvom napadu je sudjelovalo 176 475 vojnika, 20 111 vozila, 1 500 tenkova i 12 000 aviona. Obale Normandije su bile podijeljene u nekoliko točaka invazije; Britanci su se iskrcavali na obalama “Gold”, “Juno” i “Sword”, a Amerikanci na obalama “Utah” i “Omaha”. U sklopu savezničkih snaga su sudjelovali i vojnici iz Kanade, Poljske, Norveške, Australije i Novog Zelanda, dok su u pozadini imali potporu francuskog Pokreta otpora. Kad je Rommel došao na bojište, već je bilo kasno – izgubio je svoja ključna 24 sata.

 

Iako pomno planirana, operacija Overlord nije obuhvatila sve segmente koje je trebalo predvidjeti. Mnogo vojnika je dobilo morsku bolest. Vojnici su se prilikom iskrcavanja utapali u moru, ili su upadali u podvodne jame koje su stvorile granate. Na obali Omaha je bila raspoređena elitna njemačka pješadijska divizija koja je tu dovedena nekoliko tjedana ranije, i saveznici za nju nisu znali. Pukovnik Charles Canham je prilikom invazije izjavio: “Ovdje nas ubijaju. Pođimo dalje u unutrašnjost da nas ubijaju ondje”.

 

Ali i Nijemci su imali svojih nedostataka. Na obali Utah su raspoređeni neuvježbani vojnici koji su se ubrzo predali. Luftwaffe je imao samo stotinjak aviona na tom području, dok su saveznici imali njih 12 000. Od tog datuma pa nadalje, saveznički tsunami je polako prodirao u unutrašnjost Francuske.

 

Kao odmazdu za invaziju, Hitler je naredio bombardiranje Londona raketama V-1, a kasnije i mnogo moćnijim raketama V-2. I dok je London, strateški nevažan u ovoj akciji, bombardiran, dotle su luke Southampton i Portsmouth bile netaknute. Upravo se u tim lukama vršilo ukrcavanje snaga za Normandiju.

 

Surovu odmazdu su Nijemci uradili i u francuskom mjestu Oradour-sur-Glane, gdje su 10. lipnja 1944. pobili skoro sve stanovnike tog mjesta. Muškarci su uglavnom strijeljani u štalama, dok su žene i djeca okupljeni u mjesnoj crkvi i pobijeni bombama i rafalnom paljbom. Crkva je poslije zapaljena. U ovom mjestu danas nema stanovnika. I dalje sve stoji skoro netaknuto kao i na taj dan prije 67 godina. U središtu ovog malog mjesta parkiran je automobil mjesnog doktora Desourteauxa koji ga je tu ostavio pri povratku s obilaska pacijenta, upravo u trenutku kad su vojnici postrojavali zarobljenike. Doktor Desourteaux je skončao kao i većina mještana ovog gradića.

 

I dok je odmazda bila očit razlog uništavanja ovog mjesta, mnogim ljudima nakon 2. Svjetskog rata nije bilo jasno zašto je upravo ovo mjesto odabrano za ovakav zločin. U Oradour-sur-Glane nije bilo djelovanja Pokreta otpora, te se činilo da je mjesto odabrano nasumice. Došlo se, međutim, do zaključka da su njemačke snage željne osvete ovo mjesto pomiješali sa obližnjim mjestom Oradour u kojem je djelovao Pokret otpora.

 

Niz osvete je osim Londona, i Oradour-sur-Glanea, zahvatio i Njemačku, gdje je propao atentat na Hitlera. Očekivajući potpuni vojni poraz u svjetlu invazije na Normandiju, urotnička skupina na čelu s potpukovnikom Klausom von Stauffenbergom je postavila bombu pod stol za kojim je sjedio Hitler prilikom sastanka.

 

Hitler je preživio atentat, a urotnici von Stauffenberg i general Friedrich Olbricht su uhvaćeni i strijeljani. I za Erwina Rommela je smatrano da je sudjelovao u atentatu. Zbog njegove velike popularnosti među njemačkim vojnicima ponuđeno mu je da izvrši samoubojstvo i time poštedi svoju obitelj, što je Rommel i uradio. Njemački mediji su objavili da je poginuo u prometnoj nesreći.

 

Pored njih, u Njemačkoj je pobijeno još oko 5 000 ljudi za koje su vlasti smatrale da su sudjelovali u uroti. Pad Trećeg Reicha je bio očekivan svima, osim Adolfu Hitleru.

 

Operacija Overlord je uspjela, i već se 27. lipnja u Normandiji nalazilo milijun savezničkih vojnika. Ohrabren pobjedama savezničke vojske i munjevitim ratom koji je uspješno vodio, američki general Patton u pismu svojoj supruzi kaže: “Mir će za mene biti pakao”.

 

Komentari

komentara