Drugovi, pomagajte!

 

Ne izgleda posebno impresivno ta pomalo zabačena poslovna zgrada na obodu bruxelleske Europske četvrti. Tu u ulici Rue du Trône 98 nalazi se središnjica stranke europskih socijalista (PES); na trećem spratu nalazi se mjesto gde se prilikom europskih summita sastaju moćni predstavnici ljevice.



Piše: Matthias Krupa – Die Zeit

 

 

Moćni predstavnici ljevice? Danas je takvih baš malo.

 

Socijalisti i socijaldemokrati imaju premijera u 3 od 27 zemalja članica EU. Uskoro će im se pridružiti i slovački premijer Robert Fico, ali to neće značajnije promijeniti ovaj odnos snaga. Kako Fico tako i ostali socijaldemokratski premijeri dolaze iz malih zemalja: austrijski premijer Werner Faymann, Belgijanac Elio di Rupo i Dankinja Helhe Thorning-Schmidt predstavljaju zajedno manje od 25 milijuna stanovnika. Premalo da bi se značajnije utjecalo na politiku unutar EU.

 

Konzervativci dominiraju u europskoj politici, prije svega Nicolas Sarkozy i Angela Merkel. Povijesna slučajnost, ali slučajnost sa posljedicama. Bili su na vlasti kada je prije dvije godine izbila kriza i najviše su utjecali na to kako će EU reagirati. „To nije jednostavna situacija za ljevicu“, priznaje predsjednik PES-a, bivši premijer Bugarske Sergej Stanišev: „U ovom trenutku u Europskom vijeću, Europskoj komisiji i Europskom parlamentu prevladava konzervativna struja. Teško da sada možemo išta učiniti.“

 

Stanišev je međutim uvjeren da će se to ubrzo promijeniti. Najkasnije 6. svibnja, kada se održava drugi krug predsjedničkih izbora u Francuskoj. Mnogi u Europi su uperili oči ka Parizu: promjena vlasti tamo, što se prema anketama čini vjerojatnim, bila bi nešto više od izbora novog predsjednika. Bila bi to odluka koja bi označila kraj hegemonije konzervativaca u Europi i koja bi dala šansu socijaldemokratima da konačno formuliraju alternative politici dvojca Merkozy. Pet socijaldemokratskih šefova država nije mnogo, ali francuski predsjednik ipak ima težinu u Europi.

 

U pariškom Cirque d’Hiver, raskošnom Zimskom cirkusu, ove subote sastat će se socijaldemokrati iz cijele Europe kako bi podržali Francoisa Hollandea. Skup nosi naziv „Renesansa za Europu“. Zahtjeva se ništa manje nego novi početak. SPD u Parizu predstavljaju šef stranke Sigmar Gabriel i Martin Schulz, predsjednik Europskog parlamenta.

 

U Pariz će doći i Austrijanac Hans Swoboda, od nedavno predsjednik socijademokrata u Europskom parlamentu. „Pobjeda Hollandea“, kaže on, „bila bi značajan događaj za razvoj europske ljevice kao i za EU uopće. Da bi proveli drugačiju politiku potrebna nam je podrška francuskog predsjednika.“

 

Jake riječi, ali kako zaista izgleda ta nova politika? Koje su alternative kojima bi socijaldemokrati izveli EU iz krize?

 

Svejedno koga ovih dana slušate, Swobodu, Gabrjela ili Staniševa, njihova analiza je identična: štednja je neophodna, ali ona sama nije dovoljna. „Ako samo štedimo nećemo stvoriti rast“, kaže Stanišev, “već ćemo stvoriti još više dugova.“ Skorašnja eksplozija državnog deficita u Grčkoj nije posljedica politike grčke vlade već je razultat „jednostrane politike štednje“.

 

Malo opreznije je ovo formuliralo predsjedništvo SDP-a: bez ikakve sumnje, u nekim zemljama je neohodna konsolidacija, kaže se u zaključku od prošlog ponedjeljka. „Ali tko forsira kao rješenje samo stroge mjere štednje, previđa da nam je potreban svaki poticaj rasta da bi prevladali krizu.“ Da bi ovo potkrijepili, socijaldemokratima je dovoljno da samo ukažu na skorašnji razvoj događaja u Portugalu, Grčkoj i Španjolskoj u kojima se obujam ekonomskih aktivnosti smanjuje a broj nezaposlenih – prije svega mladih – raste.

 

Konzervativna politka štednje protiv socijaldemokratske politike rasta, Brüning protiv Keynesa – to je crta razgraničenja, koju europska ljevica u ovom trenutku pokušava povući. Problem je u tome što ta crta nije baš najjasnija. Razlog tome su donekle konzervativci, koji su prepoznali opasnost i odavno traže načine da pokrenu ekonomiju u pojedinim državama članicama. Poticati rast, riješiti nezaposlenost mladih, stvarati nove poslove – naslov naslovnog panoa sa posljednjeg sastanka europskih šefova država jedva se razlikuje od strategije ljevice. Čak je i Swoboda priznao, „čini se da su naše ideje preuzeli drugi i da ih donekle zastupaju“.

 

Tako socijaldemokrati mogu opravdano reći da su ranije od drugih ukazivali na opasnosti jednostrane politike štednje i zahtjevali da se donesu mjere za poticanje rasta. Međutim ovo pozivanje na patent će im malo pomoći. U potrazi za pravim instrumentima i konzervativci i socijaldemokrati se kreću presporo. Ovo je drugi razlog zašto nije došlo do žešće rasprave: europska ljevica je isuviše pristojna da bi u ovoj krizi glumila da ima jednostavna rješenja.

 

Oni čak i nepopularni Fiskalni pakt Angele Merkel ne dovode bitno u pitanje, iako se nekada čini drugačije. „Naša glavna strategija je da sve to uklopimo, korigiramo i dopunimo mjerama za povećanje rasta i zaposlenosti“, kaže Swoboda.

 

U skladu sa ovim je i zahtjev SPD-a da će glasovati za Fiskalni pakt ako se usvoji i porez na financijske transakcije – dobro znajući da o Fiskalnom paktu savezna vlada ne odlučuje samostalno.

 

Dakle, u ovome leži izvor svih budućih rasprava: odakle će doći novac za javne investicije ako se država više ne može zaduživati? Oporezivanje financijskih tržišta bila bi jedna od mogućnosti. Drugu je nedavno predložio Francois Hollande: kao predsjednik povećao bi porez na dohodak preko jednog milijuna eura na 75%. Za mnoge njemačke socijaldemokrate ovo je nerealan prijedlog. „To je zahtjev koji bi se teško mogao primijeniti u Europi“, kaže Swoboda, „ali bi bio dobar signal kada bi Hollande pokazao da se izbori mogu dobiti i sa takvim zahtjevom.“

 

Veće oporezivanje visokih dohodaka ili porez na naslijeđe iz kuta ljevice ima dvostruku prednost. Došlo bi do dodatnog priljeva novca u državnu blagajnu i to bi bio dobar odgovor na rastuće osjećanje nepravde u mnogim zemljama.

 

U jednom još neobjavljenom papiru stranke europskih socijalista (PES), predlaže se program za otvaranje dva milijuna radnih mjesta u EU u sljedećih deset godina. Za što bi bile potrebne investicije od 2.100 milijardi eura – koje bi se prikupile i dodatnim oporezivanjem.

 

Jedan drugi zahtjev francuskog kolege stvorio je socijaldemokratima u Berlinu velike probleme: Hollande želi stvoriti uvjete za raniji odlazak u mirovinu – to je iz kuta SDP-a korak u pogrešnom pravcu. Nedavno su i u Portugalu i u Grčkoj socijaldemokrati glasovali za podizanje granice za odlazak u mirovinu.

 

Ali sve ove nesuglasice su nebitne u odnosu na mogućnost da poslije izbora u Francuskoj europska ljevica ponovno postane veliki igrač u EU. Posebno su onda zanimljivi izgledi njemačkih socijaldemokrata, pošto je Angela Merkel već podržala Sarkozyja, pa bi poraz francuskog predsjednika bio težak udarac i za njemačku kancelarku. Šanse SDP-a da pobijedi Angelu Merkel nikada nisu bile tako velike kao sada u Parizu.

HSPF.info

 

Komentari

komentara