EU: Norveški primjer i Velika Britanija

 

Na povijesnom keju sa pogledom na Sjeverno more preplanuli mladić ispija gutljaj iz limenke sa pivom i kaže: „Želimo biti sami svoje gazde i ne smijemo dopustiti da nam Bruxelles naređuje što trebamo raditi. Zašto bi bili u EU i plaćali za tuđe greške?“

 

Piše: Harriet Alexander (The Telegraph)


 

 

Sliježući ramenima dodao je ono što se često može čuti i u Britaniji: „Bolje nam je bez EU.“

 

Ali ovo nije britanska obala, a poznate fraze nisu izgovorile britanske usne. U Bergenu, drugom najvećem gradu Norveške, ovakvi stavovi su nešto uobičajeno a Hans-Erik Almas, 23 godine star, jedan je od 80% Norvežana koji smatraju da je dobro što njihova zemlja nije u EU.

 

„Norveška je jaka i bogata i ne vidimo razlog zašto bi sve ovo riskirali kada bi se priključili EU“, nastavio je, „Već koristimo ono najbolje što Unija ima ponuditi iako nismo punopravni član.“

 

Ovo mišljenje sve se više može čuti i preko puta, u Britaniji. Prošlog tjedna u Sunday Timesu, David Cameron je nagovijestio mogućnost održavanja referenduma o članstvu Britanije u EU, a Norveška je često citirana kao savršeni primjer kako ne biti član Unije, a ipak biti uspješan.

 

„Britanci su zabrinuti da bi izlaskom iz Unije izgubili pristup jedinstvenom tržištu i da više ne bi mogli slobodno putovati,“ objašjava Robert Oulds, direktor Bruges Grupe. „Ali to se neće dogoditi. Britanija može izaći, a da ipak i dalje uživa trgovačke beneficije kao što to danas čini Norveška. Jedino što ćemo izgubiti su birokracija i troškovi.“

 

Norveška, država od pet milijuna stanovnika, dva puta je održala referendum o pristupanju EU, 1972. i 1994, i oba puta je, nakon strastvene debate, glasovala tijesnom većinom protiv.

 

Umjesto toga, Norveška je zajedno sa Islandom i Lihtenštajnom član Europskog ekonomskog prostora (EEA) – udruge 27 zemalja članica EU i ove tri države u kojima važe sve četiri slobode: kretanja dobara, usluga, osoba i kapitala.

 

Norveška je prihvatila trećinu obveza koje obvezuju svaku državu članicu EU, sa tim da EEA nema nikakvih prava u pitanjima norveške poljoprivrede, ribarstva, pravosuđa i unutarnjih poslova.

 

Što se tiče Norveške, izgleda da ovaj ugovor funkcionira veoma dobro. Ona je jedna od najbogatijih i zemalja sa najsretnijim stanovništvom na planetu, sa BDP-om od 40.000 funti po stanovniku, u usporedbi sa britanskih 23.000 ili europskim prosjekom od 21.150 funti. Nezaposlenost je 3.25%, dok BDP raste po stopi od 2.75% godišnje, što je prosječna stopa rasta u posljednjih 40 godina.

 

Zemlja koja redovno zauzima vrh ljestvice UN-a po kvaliteti života, sa velikodušnim socijalnim sustavom – porodiljski dopust traje 46 tjedana uz pravo na punu plaću, u usporedbi sa Britanijom u kojoj žene imaju pravo na 6 tjedana porodiljskog dopusta i 90% plaće – a i besplatno obrazovanje je osigurano svima.

 

Sve ovo se financira ogromnim rezervama nafte, drveta i ribe, kojima se upravlja veoma ekonomično, uvijek ostavljajući poveći postotak prihoda od nafte za financiranje budućih zdravstvenih potreba populacije koja sve više stari.

 

„Mi u Norveškoj mislimo da sami možemo procijeniti što je u našem najboljem interesu“, kaže Ola Hedsten, predsjednica poljoprivredne zadruge sa 55.000 članova. Norveška nije pristupila Zajedničkoj poljoprivrednoj politici (CAP), tako da ima puno pravo raspolaganja svojom zemljom. Ali hrana koja se izvozi u EU i dalje mora zadovoljiti kriterije Jedinstvenog tržišta i podvrgnuta je uvoznim carinama.

 

„Naglasak ja na podršci malim farmerima, kako bi proizveli dovoljno hrane za domaće potrebe. CAP se bavi samo masovnom proizvodnjom, što ne želimo primijeniti ovdje“, nastavlja Hedsten.

 

Drugi farmeri tvrde da EU podržava GMO sjeme, što se kosi sa norveškim željama i objašnjavaju da su metode norveških farmera ključni za očuvanje tradicionalnog pejzaža. „Ne želimo završiti kao Švedska“, objašnjava jedan od njih ukazujući na to da je Švedska suočena sa pravim egzodusom sa sela od svog pristupanja EU.

 

„Norveška je napredna zemlja i želimo da ostane takva“, kaže Gunnar Bakke, regionalni poslovni povjerenik za Bergen,“Razmišljamo dugoročno i upravljamo našim resursima veoma pažljivo i ne vidimo razlog zašto bi se trebali pridružiti Uniji i plaćati za nečije rasipništvo.“

 

Neki Norvežani imaju čak i ekstremnije stavove.

 

„Trebali bi napustiti i EEA“, misli Heming Olaussen iz kampanje NE Europi. „Primorani smo prihvatiti previše odluka koje se donose u Bruxellesu, a EU ulazi na mala vrata. Bilo bi bolje istupiti iz EEA i imati samo bilateralne sporazume. Norveška je dovoljno jaka da bude samostalna i mi smo važan trgovački partner, tako da nas Unija ne bi mogla ignorirati.“

 

Bergen je trgovački grad još od vremena Vikinga, koji je iskoristio svoje vode i šumovite predjele kako bi postao važan član Hanzeatske lige – trgovačke organizacije, koja je povezivala luke sjeverne Europe između 1300. i 1660.godine. A trgovački duh je preživio. Sa populacijom od 260.000 stanovnika, grad je dom velikih naftnih kompanija i najvećeg svjetskog proizvođača lososa.

 

Na granitom popločanom keju mogu se kupiti veliki komadi lososa, a pored njih su još škampi, meso od kita i krabe, a kod uličnih prodavača mogu se kupiti i kobasice od irvasa, tepisi od losove kože, nordijski džemperi i statue trolova. Ali i pored sve norveške tradicije, tržnica odiše modernim duhom.

 

„Napustila sam Malagu zato što u turističkom sektoru nije bilo posla,“ priča Ines Castro. Kao i drugi radnici migranti, ova 27-godišnjakinja zarađuje 17 eura na sat, što je pravo bogatstvo u usporedbi sa Španjolskom. „Nema šanse da Norveška pristupi EU,“, govori Gabriel Remotti, 25-godišnjak iz Rima.“Kod kuće je prava katastrofa. Ovdje imamo šanse.“

 

Ipak, ne smatraju svi da je norveški model – trgovački partner a ne član EU – dobra stvar. „Trenutnu situaciju nazivam Nepodnošljivom lakoćom EEA“, smatra Paal Frisvold, predsjednik Bellona Europa i neko tko smatra da bi Norveška trebala biti član. „Živim u Bruxellesu i žao mi je zbog svih stvari koje propuštamo. Norveška je gurnuta na margine, a trebala bi biti u srcu Europe.“

 

Torben Foss, bivši državni dužnosnik koji je pisao poglavlje EEA o ribarstvu također vjeruje da bi Norveškoj bilo bolje da je član EU. „Zabluda je da bi EU došla i otela nam svu ribu, da smo njezin član. To je potpuno nelogično. Prava na ribarenje zasnovana su na povijesti i besmisleno je tvrditi da bi se norveške vode našle pod invazijom. Budući da je Norveška izvan EU, za njezine proizvode od ribe ona plaća EU uvoznu carinu – 12% na dimljenog lososa – isto kao i za naše poljoprivredne proizvode. Za uzvrat, mi francuske sireve oporezujemo carinom od 400%.“

 

Naftom, plinom i prerađevinama trguje se slobodno sa EU, jer se na članove EEA primjenjuju direktive u vezi sa Jedinstvenim tržištem.

 

„Mi smo najposlušniji član EU, brzo i doslovno primjenjujemo direktive a nemamo pravo glasa“, objašnjava Marit Warncke, direktorica bergenske gospodarske komore, „Sjedimo napolju umjesto za pregovaračkim stolom. Ni članstvo u EEA nije besplatno. Norveška godišnje daje EU 340 milijuna, iako nije član niti ima pravo sudjelovanja u donošenju odluka.“

 

Kada bi Velika Britanija napustila EU, njezin godišnji doprinos kroz EEA iznosio bi dvije milijarde funti, dok danas iznosi 11.6 milijardi. Neki tvrde da bi gubitak prava glasa bio prevelika cijena. Charles Grant, osnivač Centra za europsku reformu, smatra: „Londonski City predstavlja 75% europskog financijskog tržišta i bilo bi besmisleno da se na ovaj način isključimo.“

 

Na ulicama Bergena entuzijazam za promjenom statusa quo je mali, ali debata se nastavlja. „Ljudi ne shvaćaju što se zaista događa,“ smatra gospođa Warncke, „Oni misle da smo pod staklenim zvonom i da nas se sve ovo ne tiče. Ali moramo se više uključiti u Europu i to za naše dobro, a Britanija ne smije ni pomišljati da izađe iz nje. Nitko ne treba sjediti sam i jesti svoju ribu.“

 

HSPF.info

 

Komentari

komentara