Federacija da, ali kakva?

Kada je Angela Merkel u siječnju, na ekonomskom forumu u Davosu bojažljivo spomenula federalizam, to nije izazvalo velike reakcije. Međutim, u sljedećih pola godine ideje o federalnoj uniji počele su nicati kao pečurke poslije kiše. Federaciju zagovaraju šef Europske komisije Barroso i neki europski ministri vanjskih poslova, ali iz naše zemlje, Češke, tom horu se nije pridružio nitko.


 

Piše: Jan Macháček, Respekt / PressEurop

 

Popis ‘federalista’ raste, ali oni ne govore svi o istoj federaciji. Debata o budućnosti Europe otkriva zabrinjavajuće neznanje mnogih političara o ustavnim konceptima, a rezultat je verbalni kaos.

 

Novi koncepti se gomilaju, a njihova značenja kaskaju za njima: bankarska unija, transferska unija, politička unija, fiskalna unija itd. Govori se o većoj centralizaciji, integraciji, daljnjoj harmonizaciji propisa ili opasnostima naddržave.

 

Značenja ovih fraza se naknadno improviziraju i uzalud bismo tražili njihove definicije u rječnicima.

 

U Kanadi, SAD-u i Njemačkoj ljudi znaju što je federalizam, jer žive u federacijama. U slučaju Njemačke, paradoksalno je da Nijemci, usprkos tome što žive u federaciji, ne mogu zamisliti istu takvu na europskoj razini, a ne dopada im se previše ideja o federaciji unutar federacije (kao ruska babuška).

 

S druge strane, Francuzi (uz neke izuzetke) ne mogu ni zamisliti federalizam, koji brkaju sa centralizmom. Što se Britanaca tiče, federalizam je za njih simbol jednostrane decentralizacije (parlamenti u Škotskoj i Walesu, ali ne u Engleskoj).

 

EU ima vrlo mali zajednički proračun (jedan posto BDP-a čitave EU) i planira ga dodatno smanjiti (na 0,8 posto), ali u nekim svojim središnjim tendencijama odlazi predaleko. Da su takvi potezi isprobani u pravoj američkoj federaciji, eksperiment bi propao. Da je državama u SAD-u središnja vlast naredila da usvoje financijska proračunska pravila i savjete koji im se šalju iz Washingtona (to jest da promijene vlastite ustave), da podnesu svoj proračun Washingtonu na usvajanje prije nego što ga sami izglasuju – a da ga zatim ponovno šalju na kontrolu (što je načelo europskog fiskalnog sporazuma), izbila bi pobuna i američka federacija bi se raspala.

 

S druge strane, izgradnja federacije je dug proces i ako je vjerovati stručnjacima za ovu oblast u SAD-u je završen tek devetsto tridesetih, kada je jamstvo federalnih bankarskih depozita postalo zakon. Međutim, treba istaknuti da se eurozona već bliži zajedničkom osiguranju depozita (kao jednom od osnovnih odlika federacije) i drugim elementima bankarske unije. Ono što je sigurno jest da krizu nećemo prebroditi bez neke vrste zajedničkog proračuna i zajedničkih poreza. Dakle, mi u Češkoj bi trebali odlučiti što ćemo raditi ako se izgradi federacija u eurozoni, a mi ostanemo izvan nje.

 

Kritičari federalizma tvrde da je sama ideja naivna, pa čak i opasna, jer ne postoji europska politička nacija. Amerikanac je u prvom redu Amerikanac, a tek nakon toga građanin Minnesote. Nijemac je prvenstveno Nijemac, pa tek onda Europljanin.

 

Rađanje europskog identiteta može se, međutim, ‘vještački’ promovirati i ubrzavati. Tu i tamo mogu pomoći neke stvari: izravno biranje europskog predsjednika, institucija europskog državljanstva, neki minimalni zajednički europski porez itd.

 

I američka politička nacija nastala je tako (iako iz drugih razloga). Prvo su mogli glasovati samo izabrani zemljoposjednici, pa zatim i porezni obveznici, pa sto godina kasnije i žene, pa Afroamerikanci tek od nedavno. Ništa se dvaput ne događa na isti način. Amerikanci su počeli od ministarstva financija, Europljani od središnje banke.

 

Kritičari tvrde da svi politički i (dez)integracijski procesi moraju biti spontani i autentični, a ne vještački i elitistički. Ali značajni pomaci u povijesti čovječanstva najčešće su rezultat činjenice da je ljude netko nekud poveo.

 

Europska budućnost je neizvjesna. Federacija bi mogla nastati, ali i Unija bi se mogla raspasti. U svakom slučaju, u izgradnji federacije važno je da makar europske elite konačno nauče što federacija jest, a što nije. Možda za početak treba objasniti da federalizam nije neki zamršeni konstrukt, nego temelj podignut na vrijednostima: strateškim savezima i kontroli vlasti, ravnoteži i mjerama predostrožnosti i asimetričnoj, snažnoj zaštiti manjih i slabijih.

 

HSPF.info

 

Komentari

komentara