Istraživanje: Što o diskriminaciji bh. Hrvata kažu: Mile Lasić, Slavo Kukić…

U sklopu velikog istraživanja o nacionalnoj diskriminaciji u Bosni i Hercegovini sarajevski portal Depo.ba pitao je hrvatske intelektualce, političare i javne ličnosti je li uspostava Vlade Federacije BiH bez stranaka koje su osvojile većinu hrvatskih glasova na prošlogodišnjim listopadskim općim izborima izraz diskriminacije bh. Hrvata, te koliko tome doprinosi daytonsko uređenje zemlje. Evo što su  na ta pitanja odgovorili: prof. Dr Slavo Kukić, sociolog Ivan Vukoja, fra Luka Markešić, prof Mile Lasić, intedant HNK Mostar Ivica Ovčar, član Predsjedništva HDZ BiH Ivo Miro Jović i fra Marko Oršolić


Priredila: Mirna DUHAČEK, Depo.ba

Anketna pitanja su glasila

1. Je li uspostava Vlade FBiH ozvaničila nacionalnu diskriminaciju u BiH?

2. Mislite li da je daytonsko uređenje zemlje uzrok nacionalne ugroženosti hrvatskog naroda u BiH?

SLAVO KUKIĆ, profesor i prodekan na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta Mostar:

U vrijeme Alijanse hrvatski interes je dobio na svojoj težini

1. Ne. Stvarnost je potpuno suprotna. Vlada FBiH je formirana potpuno u skladu s Ustavom FBiH i Izbornim zakonom. Podsjećam da se prema Ustavu i Zakonu federalni parlament formira kao dvodomni. Jedan od domova – Zastupnički – je dom građana i u njemu se ispoljava politička volja i štite prava građana Federacije. Dom naroda je nacionalni, dom u kojem do izražaja dolazi volja konstitutivnih naroda i ostalih i koji je mjesto zaštite nacionalnih interesa. I jedan i drugi dom su formirani sukladno Ustavu i Zakonu. Dvjema strankama HDZ-a nikada problem nisu bili ni Ustav ni Zakon ako su, temeljem izbornih rezultata, participirali u vlasti. U dva navrata, međutim, to im je izmaklo. I samo u ta dva navrata su – od 1996. godine do danas – razvijali priču o ugroženosti naroda. Logika je i više nego prepoznatljiva – mi u vlasti sve u redu i s hrvatskim nacionalnim interesima, ako smo, pak, izvan vlasti ugrožen je čitav narod. Iskustvo je, međutim, suprotno tome. U vrijeme Alijanse hrvatski interes je dobio na svojoj težini, a dobiva, ako je suditi po prvim iskustvima, i u vlasti potpisnica platforme.

2. Daytonsko ustrojstvo uzrokuje nacionalnu ugroženost svih tamo gdje nominalno čine manjinu stanovništva. Ono, potom, i sistemski proizvodi nejednakost građana. Pravila u vezi s izborom članova Predsjedništva, te zastupnika u Dom naroda državnog parlamenta u prilog tome najzornije svjedoče. Istina je, doduše, da sistemska rješenja Hrvate dovode u neravnopravniju poziciju od drugih. U prilog tome govori veći broj sistemskih rješenja – struktura entitetskih vlada, mogućnost korištenja etničkog preko entitetskog veta i neka druga. Na njihovom korigiranju se, prema tome, mora raditi kako bi se razlozi opravdanog nezadovoljstva otklonili. Ali, to ne znači da u reformi ustava treba popustiti pred nacionalističkim zahtjevima koji su usmjereni na dezintegriranje države i apsolutizaciju nacionalnog kriterija konstitucije vlasti kao jedino mogućega. Naprotiv.

IVAN VUKOJA, sociolog:

Vlada Federacije BiH nije ni legalna ni legitimna

1.    Da. Prema Ustavu, Hrvati su konstitutivan narod u BiH. Stoga, oni moraju imati mogućnost dio svoga političkog suvereniteta i legitimiteta putem izbora prenijeti na svoje političke predstavnike. Ukoliko im Izborni zakon to onemogućava, onda je taj Izborni zakon protuustavan. Činjenica je da već drugi mandat Hrvati nemaju svog predstavnika u Predsjedništvu BiH, jer takozvanog hrvatskog člana predsjedništva Željka Komšića nisu izabrali Hrvati. Unutar granica statističke dopuštene vjerojatnosti moguće je dokazati da udio hrvatskih glasova u ukupnom broju glasova koje je Željko Komšić dobio na prethodnim izborima iznosi oko 2,5%. Predstavnici predstavljaju one koji su ih izabrali, s obzirom da Željka Komšića nisu izabrali Hrvati on ne može biti „hrvatski član predsjedništva“. Druga činjenica nacionalne neravnopravnosti Hrvata u BiH je mogućnost da Vlada Federacije odluke može donositi bez suglasnosti članova Vlade koji dolaze iz „hrvatske kvote“, odnosno, preglasavajući hrvatske članove Vlade FBiH. Treća je u činjenica da su Hrvati diskriminirani i pri izboru zastupnika u Domu naroda FBiH, jer dio njih izbornim inženjeringom također može biti (i jeste) izabran ne-hrvatskim glasovima. Četvrti primjer nacionalne neravnopravnosti Hrvata je činjenica da Hrvati u BiH nemaju RTV kanal na hrvatskom jeziku, itd., itd. Najsvježiji pokazatelji nacionalne neravnopravnosti Hrvata u FBiH su sastav nove Vlade FBiH i način na koji je ona uspostavljena. „Hrvatsku komponentu“ u sastavu nove Vlade čine stranke koje zajedno nose oko 10 % hrvatskog izbornog legitimiteta, dok su iz te Vlade isključene stranke koje nose oko 90% hrvatskog izbornog legitimiteta. Stoga, promatrano s pozicije ravnopravnosti i konstitutivnosti Hrvata u FBIH, možemo kazati da ta Vlada nije legitimna. Dodatni problem je da ta Vlada nije niti legalna jer je pri njezinoj uspostavi dva puta grubo prekršen postojeći Izborni zakon. Vrhunac te protuustavne i protuzakonite političke lakrdije je odluka Visokog predstavnika kojom se poništava odluka Središnjeg izbornog povjerenstva.

2.    Daytonsko ustrojstvo zemlje najmanje odgovara Hrvatima u BiH, jer Republika Srpska faktički funkcionira kao srpski entitet, a Federacija BiH sve više faktički funkcionira kao bošnjački entitet. Pretvaranje FBiH u bošnjački entitet započelo je 2000. godine s  takozvanim berijevim amandmanima (Robert Barry, Amerikanac, tadašnji šef OESS-a u BiH) kojima je samo mjesec dana pred parlamentarne izbore u BiH promijenjen Izborni zakon. Smisao tih promjena je da Bošnjaci mogu glasovati za hrvatske kandidate i obratno, dok je ranije svaki konstitutivni narod glasovao samo za svoje predstavnike. Učinak ove promjene jednostavno omogućava da hrvatski predstavnici budu izabrani od strane stranke koje nemaju potporu hrvatskog biračkog tijela. Drugim riječima, glavni smisao Doma naroda FBiH – predstavljati kolektivna prava svakog konstitutivnog naroda, je poništen ovom mjerom. Kao posljedicu toga zakona, i mnogih drugih izmjena i odluka koje su u pravilu išle na štetu Hrvata u BiH, imali smo „Alijansu za promjene“, dva izbora Željka Komšića bošnjačkim glasovima, hrvatske delegate u Domu naroda iz stranka koje nemaju hrvatski izborni legitimitet, i na kraju postojeću protuustavnu i protuzakonitu Vladu FBiH – sve na štetu Hrvata u BiH. I sve u okvirima dejtonskog ustrojstva zemlje.

FRA LUKA MARKEŠIĆ, predsjednik Hrvatskog narodnog vijeća:

Dva HDZ-a ugrožavaju hrvatski narod

1.    Formiranje vlasti na području Federacije je jedan legitiman i legalan čin tog entiteta. On, sam po sebi, nije uzrok toga što vi nazivate diskriminacijom. Uzrok je, zapravo, nešto drugo. Uzrok zbog čega je formirana ovakva vlast bez dvije stranke HDZ-a, koje su sada zapravo jedna stranka,  je u samoj toj stranci. Oni su isključili mogućnost bilo kojih drugih stranaka, hrvatskih stranaka, u sudjelovanju u toj vlasti i – kao što je to poslije jasno izraženo u njihovom činu, a izraženo je i riječima – oni su htjeli sve. To sve je baš protiv bilo kakve demokracije, to je ono što ugrožava uopće i hrvatski narod u BiH. Oni takvim svojim postupanjem, apsolutnim stavom i isključivanjem drugih, izazivaju diskriminaciju u hrvatskom narodu. Jer unutar samog hrvatskog naroda se time stvara diskriminacija. To je posebno opasno. Dakle, ono što posebno fali je pitanje dijaloga. Oni uopće nisu spremni da na dijaloški način, način konstruktivnog kompromisa, zajedno s drugim formiraju tu vlast. Njihov postupak se ne može ničim opravdati.

2.    Već je poznato, što se tiče Dejtonskog sporazuma, da je on nesavršen, čak bih rekao – nepravedan. Ali ta nesavršenost i nepravednost djelomično se može razumjeti u toj ratnoj situaciji, kada je trebalo zaustaviti rat. Svrha tog sporazuma, pozitivna, je bila da zaustavi rat. Nakon toga, trebalo je i pozitivno izgrađivati BiH kao jednu suverenu i demokratsku državu, a to je ono što nedostaje u samom tom sporazumu. I sigurno, dakle, sam sporazum u sebi ima, idejno rečeno, defekt, ima ono što je pogrešno u njemu i što bi trebalo nadograditi. Dejtonski sporazum u tom smislu ne treba uništavati. Možemo biti zahvalni za zaustavljanje rata, ali nije Dejtonski sporazum Sveto pismo. I u Svetom pismu, i u Bibliji i u Kur’anu, postoji razvoj. I u religiji postoji razvoj, a pogotovo postoji razvoj u politici. Karakteristika politike je upravo da se ona treba mijenjati. Bitna oznaka politike je promjenjivost, kratkoročno, ali i dugoročno gledano, naravno. Prema tome, ovdje treba promijeniti zakon, politički zakon, o mogućnosti i potrebi promjena da bude bolje. Cilj te politike jest da bude zajedničko i opće dobro. Zajedničko i opće dobro na temelju istine i pravde, a ne na temelju samih politički sebičnih interesa. Dakle, na ovo vaše pitanje bih odgovorio da, naravno, postoji, diskriminacija i uzrok jest djelomično Dejtonski sporazum, ali uzrok je i u ljudima koji primjenjuju taj sporazum na svoj način, u ograničenom smislu, prema svojim interesima – a to su političari. Uzrok diskriminacije koja postoji je nezrelost naših političara i vođenje pogrešne politike u tom njihovom djelovanju.

IVO MIRO JOVIĆ, bivši hrvatski član Predsjedništva BiH:

Visoki predstavnik je izabrao bošnjačku samoupravu

1.    Po mom mišljenju Vlada u Federaciji ne postoji. Ona je nastala kao plod nametnute volje, anulirajući volju i hrvatskog naroda i institucija BiH. Jedino nadležno za organizaciju po zakonu, sprovedbu i implementaciju izbornog procesa jeste Povjerenstvo za izbore. Visoki predstavnik je, uz pomoć turskog i američkog veleposlanika, izabrao bošnjačku samoupravu.

2.    Lakovjernost Hrvata, prihvaćajući rješenja Washingtonskog ugovora, dovela je u podređen položaj Dayton, a Dayton je aminovao ono što su prihvatili u Washingtonu. Jedina prednost jeste prekid rata. Nemoguća misija zemlje jeste činjenica da postoje jedna zemlja, dva entiteta a tri konstitutivna naroda. Iz toga sve proizilazi i sve je jasno.

MILE LASIĆ, politolog i profesor na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru:

Jesu li to Hrvati maloumniji ili malobrojniji od drugih?!

1.    Da, ona je ozvaničena. Vlast u Federaciji je formirana uz obilno kršenje Ustava Federacije BiH i Izbornog zakona, ali je gore od toga neprincipijelno davanje „zelenog svjetla“ PIC-a i OHR-a ovom sumnjivom poduhvatu… Dakle,  tzv. bonske ovlasti Visokog predstavnika uporabljene su na najpogrešniji mogući način. Unutar EU se već otvoreno gunđa protivu ove PIC-ove preporuke i OHR-ove odluke. Od jednog veleposlanika prijateljske zemlje-članice PIC-a sam upravo danas čuo  kako se radi o „a big mistake“ i kako bi PIC i OHR morali preispitati spornu odluku. Ovo nije, dakle, hrvatsko, samo etničko pitanje, nego etičko i stručno, pa i sudbonosno političko pitanje po opstojnost BiH. Otuda i brine izostanak protesta, posebice među Bošnjacima, kojima bi  izrazili stid sve zahuktalijim trendom dekonstitucije bh. Hrvata, njihovog kontraproduktivnog svođenja na nacionalnu manjinu mimo ZAVNOBiH-ovske formule i logike.

Na sceni je, štaviše, osiono i bahato likovanje sdp-ovskog establishmenta uz implicitnu podršku većeg dijela bošnjačkih političkih elita (i poneki usamljeni glas razuma) i „krokodilske suze“ RS-ovskih političara. Oba HDZ-a su u knock-downu, jer su svoju uvjerljivost bezbroj puta već prokockali, pa ih malo tko i uzima više za ozbiljno. No, i nije o njima riječ, opasno je potcjenjivanje izborne političke volje, pa bila i naopaka, i ponosa bh. hrvatskih ljudi. Zašto bi, uostalom, samo Hrvatima morali drugi birati njihove političke predstavnike, prvo u Predsjedništvo BiH, pa potom i u izvršnu vlast u Federaciji? Jesu li to Hrvati maloumniji od drugih ili su samo malobrojniji? Ne gura li jedne u pravcu tzv. građanske opcije njihov broj kao pripadnika većinske nacije, a druge njihov broj kao pripadnika manjinske nacije? Nismo li svi mi ujedno i pripadnici formiranih bh. nacija i građani?
Nažalost, izostali su protesti protivu karikaturalnog formiranja vlasti u Federaciji BiH,  upravo među Bošnjacima, kao i zajednički  izrazi  zabrinutosti zbog otiskivanja Zemlje u nepoznato, jer ne znamo hoće li se već koliko sutra ponovno nekomu prohtjeti tumačiti ustavnu materiju onako kako mu bude bilo potrebno. Uostalom, u Sarajevu je lansirana ideja o Daytonu 2, Daytonu plus ili „Drvaru 2“, po svijetu se traži podrška za nove avanture; u Mostaru slijedi  vrlo osjetljivo održavanje Hrvatskog sabora; u RS-u je najavljeno održavanje referenduma u čijoj je osnovi osporavanje ne samo Suda i Tužiteljstva BiH, nego i smisla postojanja drugih državnih institucija na razini BiH.
U svezi održavanja Hrvatskog sabora mogu se samo bojati da bi odluke i događaji mogli dobiti  protivustavne forme, te apelirati da se oni koji donose odluke koncentriraju na legitimna sredstva političke borbe. A legitimna su u prvom redu diplomatska sredstva, putem kojih bi se veleposlanicima, premijerima i predsjednicima zemalja PIC-a ukazalo na daljnje opasnosti dekonstitucije Hrvata i tako što bi im se postavilo pitanje: bi li u njihovoj zemlji bilo moguće konstituirati vlast na način kako je konstituirana zakonodavna i izvršna vlast u Federaciji BiH, 17. ožujka ove godine? Ili, kuda ide BiH ukoliko  OHR suspendira baš vrlo važnu odluku Ustavnog suda Federacije BiH iz 2007. godine, kojom je bio stavljen izvan snage raniji OHR-ov izuzetak iz 2001. godine? Nije li bilo pametnije okupiti sve pobjednike posljednjih izbora oko nužnog ustavnog i europskog reformskog programa, prvo u Federaciji, pa potom i na razini države BiH? Ne bi li, i poslije svega, najbolje bilo vratiti stvari na početak u Federaciji BiH, kako bi se uopće moglo doći do formiranja vlasti na razini države BiH?

2.    Da,  ustrojstvo zemlje iz Daytona generira nacionalnu ugroženost svih, čim su manjinci u većinskom okruženju, pa tako i bošnjačkog i srpskog i hrvatskog naroda, ali i svih ostalih bh. etnija i bh. građana. Nužne su, dakle, temeljne ustavne promjene, a za njih je sve manje šansi!

IVICA OVČAR, direktor HNK Mostar:

Dayton se ne primjenjuje dobro

1.    Da. Ako je protivustavno, onda normalno da je moj odgovor – da. Ako je prošli ministar kulture bio van Ustava, znači po Ustavu ne treba da postoji ministar kulture, jer je  kultura prebačena na nivo županija, i sad se ponovo ta ista stvar radi – znači da je Vlada protivustavna. Prema tome, postoji diskriminacija Hrvata.

2.    Nije, Dejton je napravljen kako je napravljen. Ali, mislim da se u praksi Dejtonski ustav ne primjenjuje dobro. Ako u Dejtonu piše ‘jednakopravnost’, a to se u praksi, u Ustavu Federacije ne primjenjuje, onda nemamo šta pričati. Pazite, kod mene u Hrvatskom narodnom kazalištu u Mostaru rade i muslimani i Hrvati i Srbi. Nemam ništa protiv nijednog naroda, ali ovo što se radi – to nema smisla.

FRA MARKO ORŠOLIĆ, direktor Internacionalnog multireligijskog i interkulturnog centra Zajedno:

Ne treba žuriti s ukidanjem Daytona, nego s njegovim realiziranjem

1.    Nije. Ona je samo ozvaničila demokratske procese koji su kod nas djelomično usporeni.

2.    Ne samo hrvatskog, on cijelu BiH na neki način umrtvljuje preko izbornog zakona i preko drugih svojih odredbi. Tako da mislim da dejtonsko ustrojstvo nije ono koje nama odgovara. Nije dugotrajno, ono je samo privremeno rješenje, do nečega do čega treba da dođe. Ali, mislim da će sam sebe Dayton dovesti u pitanje kad se ostvari sve ono što je on želio, a to još nije učinjeno. Svi izvršioci zločina još nisu pohvatani, još nije izvršen povratak i još mnogo drugih stvari koje su zapisane u Daytonu. Ne treba žuriti s njegovim ukidanjem, nego treba žuriti s njegovim realiziranjem.  (Depo.ba/Dnevnik.ba)

(NAPOMENA: Djelomičnu pomoć za ovaj tekst osiguralo je Norveško veleposlanstvo u BiH. Mišljenja i stavovi izneseni u ovom tekstu ne odražavaju službene stavove Norveške vlade.)

 

Komentari

komentara