Iz popisa izostavljena neka naselja Mostara

Iz popisa izostavljena neka naselja Mostara Pitanje Mostara samo je na prvi pogled pitanje isključivo toga grada. Naime, problem majorizacije stvarno postoji u svim drugim gradovima u BiH, no ni u jednom od njih, osim u Mostaru, Hrvati, na žalost nisu većinsko stanovništvo, piše Večernji list.



Izostavljena naselja

Naime, već pedeset i više godina nudi se potpuno kriva slika o etničkom sastavu toga grada. Drugim riječima, to bi značilo da popisi stanovništva u BiH otkriva takve manipulacije, a prema relevantnim podacima popisa stanovništva, može se izvesti zaključak kako je bivša država i njezina partija kontrolirano naseljavala neke gradove u BiH, isključivo srpskim stanovništvom, a drastičan primjer je upravo Banja Luka. Kada je u pitanju Mostar, prema podacima popisa iz 1991., grad Mostar, ne općina, imao je 78.865 stanovnika, od toga je 21.795 Hrvata, 29.929 Bošnjaka, 14.142 Srba, 11.555 Jugoslavena i 2444 pripadnika ostalih naroda. Iz tog popisa izostavljeno je stanovništvo više mostarskih naselja. Tu se prije svega misli na Cim, Iliće, Rodoč i Vihoviće što nikome u Mostaru ne treba tumačiti. Naime, zastupati mišljenje da Cim ne pripada Mostaru, bilo bi isto kao tvrditi da u Sarajevu Stup i Pofalići nisu u Sarajevu. Da kojim slučajem spomenuta naselja nisu bila isključena s popisa, realna slika Mostar bila bi u etničkom smislu drukčija. Naime, Hrvati bi tada bili većinski stanovnici Mostara u iznosu od 35 posto, zatim Bošnjaci 30 posto, Srbi 16 posto, Jugoslaveni 13 posto te 3,9 ostali. Upravo zbog takve realne etničke slike grada na Neretvi, Cim, Ilići, Rodoč i Vihovići izostavljeni su s popisa kao gradska naselja Mostara.

Partija i njezini podanici

S druge strane, Banja Luka predstavlja drastičan primjer kako se kretala nacionalna struktura stanovništva od popisa 1948. do posljednjeg 1991. Naime, prema prvom poratnom popisu 1948. gradsko područje Banja Luke imalo je 31.223 stanovnika: Srba 10.800, neopredijeljenih (Muslimana) 9951, Hrvata 8662. Povjesničarka iz Zagreba Nevenka Čošković usporedila je taj popis s podacima uoči rata te konstatirala da su Hrvati i Muslimani 1948 bili tek neznatno brojniji, što znači da su tijekom Drugog svjetskog rata izgubili gotovo osam godišta prirodnog prirasta. Srbi 1941. bilježe osjetniji porast za oko 3000 stanovnika. Čak da su na takvo stanje znatno utjecali migracijski procesi, podaci otkrivaju dramatičan karakter demografske politike u Banjoj Luci već prvih poratnih godina. Demografska politika započeta tada, vođena kroz sve vrijeme komunizma, završila se posljednjim ratom. Najdrastičnija etnička slika Banje Luke promijenjena je između dva popisa, onog iz 1961. i 1971. godine.

 

Komentari

komentara