Jacques Attali: Tri ključa za budućnost

Kako bi razumjeli u kojem se pravcu neka zemlja kreće, obično koristimo ekonomske projekcije – najčešće BDP – a vrlo je neizvjesno koliko je takva metoda validna. Neki drugi parametri govore nam više o budućnosti te zemlje od puke virtualne statistike. Među njima su tri oblasti, tri vrste aktivnosti, tri oblika proizvodnje koje ja uvijek proučavam kad pokušavam shvatiti gdje neka nacija ide: demografija, hrana i glazba.


 

Prva se tiče esencije života, druga je hrana za tijelo, a posljednja hrana za um.

 

Demografija nam otkriva odnose između različitih generacija, obiteljsku strukturu, i rodne odnose; govori nam o veličini nacije, njezinoj dinamici, njezinoj sposobnosti da se regenerira. Evoluciju demografije prilično je lako predvidjeti, kao i njezin utjecaj na političke i ideološke odnose različitih snaga.

 

Hrana nam otkriva sve glavne konstante jedne zemlje: diverzitet zemljišta; njezine životinje i biljke; kako žene shvaćaju svoj odnos prema ostatku društva i kako društvo gleda na njih.

 

Glazba nam otkriva kreativnost te zemlje, njezinu joie de vivre, njezinu pobunu, njezin osjećaj za transcendentnost i ljepotu, odnos između ljudi i elita i sposobnost da zagolica maštu ostatka svijeta.

 

Način na koji se te tri oblasti napajaju elementima izvan svojih granica, i etnička i kulturna raznolikost koja se u njima može ogledati, mnogo govore o budućnosti ovih naroda. Konkretno, ne vjerujem u budućnost naroda sa starom populacijom, i/ili naroda čija je hrana dosadna i/ili naroda čija se glazba čuje jedino u njihovoj zemlji i u kojoj drugi narodi ne mogu uživati.

 

Naravno, za glazbu kao ni za hranu ne postoje objektivni kriteriji, i moramo se kloniti zapadnocentrične perspektive. Međutim, univerzalnost je objektivna kategorija.

 

Malo je nacija u istom trenutku imalo i mladu populaciju, i hranu koja se svuda cijeni, i glazbu koja se svira u čitavom svijetu. Ovo je u nekom trenutku u povijesti vrijedilo za Grke, Rimljane, Mletke, Francuze, Britance i Amerikance. Sjedinjene Države, iako još uvijek imaju mladost i glazbu, za univerzalnu upotrebu stvaraju samo takozvanu „junk“ hranu.

 

Neke zemlje ispunjavaju samo dva kriterija. Ovo vrijedi (glazba i mladost) za SAD, Senegal, Brazil, Kubu, Jamajku; također (mladost i hrana) vrijedi za Indiju, Francusku, Maroko, Tajland; i konačno (glazba i hrana) za Italiju.

 

Neke zemlje imaju samo jednu od ove tri stvari – hranu (Kina i Japan), mladost (Turska ili Indonezija) ili glazbu (Velika Britanija).

 

Druge, po mojem mišljenju, nemaju nijednu – Njemačka, Rusija i Koreja.

 

Ukazat ću na neke nepredviđene posljedice. Na primjer:

 

Francuska više nema sjajnu glazbu jer je potiskivala sve oblike svoje popularne kulture, za koje se bojala da će dovesti u pitanje njezino jedinstvo; s druge strane, njezina kuhinja je uspjela preživjeti, jer se oslanja na dragocjenu raznolikost zemljišta i klime. Međutim, njezina glazba nije daleko od univerzalne, više zaslugom producenata i DJ-eva nego zbog skladatelja. U širem smislu, ovo nam govori da bi uspješna decentralizacija doprinijela obnovi francuske kreativnosti i ekonomskog rasta.

 

Kina, kao što se može pretpostaviti iz osobnosti njezine glazbe, nikad nije ni imala univerzalističke ambicije, i morat će zbog svoje demografije preusmjeriti investicije na unutarnji razvoj. Dakle, Kina neće biti suparnik Sjedinjenih Država za svjetsku dominaciju.

 

Što se tiče Sjedinjenih Država, one će moći održati ili povratiti svoj imperij ako uspiju revitalizirati svoje teritorije, očuvati životnu sredinu i vratiti se na diverzificiranu poljoprivredu.

 

Indija bi mogla, ukoliko uspije izvesti svoju glazbu, čineći je slušljivijom za ostatak svijeta, i ako uspije bolje formulirati svoju ideologiju tako da je ostatak svijeta razumije, postati planetarna sila.

 

Ujedinjena Afrika (kada uspije proizvesti dovoljno raznovrsne hrane na svojoj ogromnoj obradivoj zemlji, čije su četiri petine danas neiskorištene), postat će vodeća svjetska sila.

 

 

Izvor: L’Express blog / Peščanik

Komentari

komentara