Jacques Attali: Za europsku putovnicu

Nakon rasprave o „crvenom tepihu“ koji bi g. Cameron podastro francuskim poduzetnicima i nakon podnošenja zahtjeva za belgijsko državljanstvo Bernarda Arnaulta, kao i sličnih rasprava u drugim zemljama, ulazimo u vrlo opasno razdoblje za Francusku i za Europu.


 

Piše: Jacques Attali /  L’Express blog

 

Bilo bi katastrofalno da Francuska protjera svoju elitu konfiskatornim oporezivanjem ili anti-bogataškim diskursom, i bilo bi jednako samoubilački kada bi se sve zemlje Europske unije nadmetale za građane na fiskalnoj ili socijalnoj aukciji. To bi značilo da smo zaboravili da su naše sudbine isprepletene i da nijedna zemlja našeg kontinenta neće moći održati svoj životni standard ako taj standard pada u ostalim državama.

 

Zato je hitno potrebna promjena paradigme, moramo prekinuti ovo apsurdno nadmetanje i uspostaviti istinsku europsku nacionalnost sa europskom putovnicom.

 

Bio bi to nastavak nečeg što već postoji: Europska unija je napravila sebi parlament, jedini na svijetu gdje birači nisu državljani iste države. Građani EU imaju pravo glasa na lokalnim izborima u zemlji Unije u kojoj borave. Sa Europskim mehanizmom za stabilnost upravo smo posredno stvorili tijelo koje može preuzimati kompanije u ime građana Europske unije,„europeizirati ih“, što je kontinentalni ekvivalent nacionalizacije. Pored toga, mnoge tehničke oblasti stvorile su „europske putovnice“, usklađujući mogućnosti i prava da se otvori poduzeće, da se radi, ili uspostavljajući sustav priznavanja i izjednačavanja diploma. Na kraju, svaka putovnica svih članica EU danas nosi inicijale Unije.

 

Vrijeme je da napravimo još jedan korak i da uspostavimo pravu europsku nacionalnost. Naravno, ona neće moći odmah dostići fazu zrelosti i zaokruženosti.

 

Možemo prvo zamisliti da svaki građanin, iz bilo koje zemlje Unije, može dobiti pravo, bez specijalne procedure, na „europsko državljanstvo“. Tako bi ovaj čovjek stekao pravo nastaniti se gdje želi; mogao bi prelaziti sve granice Unije i ostatka svijeta sa jednom putovnicom. On bi mu istovremeno služio i kao osobna iskaznica u državi Unije gdje je odlučio živjeti. To bi mu omogućilo da uživa sva nacionalna prava, uključujući i pravo glasa na parlamentarnim i predsjedničkim izborima te zemlje, ukoliko je u njoj boravio najmanje deset godina, i ukoliko ne želi glasovati u nekoj drugoj državi Unije. Zemlja u kojoj bi odlučio glasovati bila bi zemlja u kojoj bi plaćao porez; tako europska putovnica ne bi bila sredstvo za izbjegavanje poreza. Za veliku većinu onih koji bi se na ovo odlučili, to bi bila zemlja njihovog rođenja, njihove kulture i njihovog jezika. Ova putovnica nipošto ne bi umanjivala njihovu potrebu da pripadaju nekoj zemlji i uz to bi im osigurača, u čitavom svijetu, zaštitu velike kontinentalne sile.

 

Ovakvi državljani Europske unije uživali bi posebna prava koja oni koji ne žele državljanstvo ne bi imali, poput prava da biraju predsjednika Unije, što je dužnost koja bi se spojila sa dužnošću Europske komisije.

 

Konačno, možemo zamisliti da bi se takva putovnica izdavala automatski, kao pravo, svakom djetetu rođenom u Uniji, osim u slučaju izričite zabrane roditelja.

 

Kada bi takva putovnica postojala, ja bih ju prvi zatražio? A vi?

 

HSPF.info

 

Komentari

komentara