Jakob Augstein: Uništeni totalnim kapitalizmom – Amerika je već izgubila izbore!

Amerika je već izgubila izbore, uništio ih je totalni kapitalizam – zaključak je to poznatog novinara njemačkog Spiegela, Jakoba Augsteina. Možda bi ovakva karakterizacija američkih izbora izazvala čuđenje prije pet ili deset godina, no čim više ulazimo u dubinu 21. stoljeća, ovakva mišljenja postaju sve učestalija, te se pojavljuju i u najutjecajnijim medijima.


 

Evo što zapravo Augstein kaže:

 

“Sjedinjene Američke Države razvijaju oružja koja mogu doseći i uništiti bilo koju lokaciju na Zemlji u roku od sat vremena. U isto vrijeme, dalekovodi na drvenim stupovima vise iznad ulica Brooklyna, Queensa i New Jerseya. Uragan Sandy ih je počupao, a u mnogim zajednicama diljem istočne obale, mnoga su mjesta ostala bez struje.

 

To je Amerika, gdje su visokotehnološke opcije dostupne samo eliti, a ostatak živi u uvjetima koji se daju usporediti sa zemljama u razvoju. Nijedna zemlja nije proizvela više nobelovaca, no bolnice u New Yorku morale su biti evakuirane tokom oluje, jer njihovi generatori za hitne slučajeve nisu ispravno radili.

 

Svatko tko to vidi kao suprotnost, propustio je činjenicu da je Amerika zemlja totalnog kapitalizma. Njezini službenici nemaju potrebu za javnim bolnicama ili za pouzdanim napajanjem domova električnom energijom. Elita ima svoju vlastitu infrastrukturu.

 

Totalni kapitalizam ostavio je američko društvo u ruševinama i osakatio vladu. Ova američka sudbina nije samo nesreća koju je proizveo sustav, već je posljedica sustava.

 

Obama to ne može promijeniti, ni Romney neće biti u mogućnosti bilo što učiniti.

 

Europa je u zabludi ako promatra izbore kao izbor između sila dobra i zla. Oni sigurno ne donose promjene u političkom smjeru, kao što neke novine na kontinentu žele da vjerujemo.

 

Romney, izrazito bogati biznismen, i Obama, kultivirani odvjetnik – dva su lica političkog sustava koji više nema mnogo veze s demokracijom kako je mi razumijemo. Demokracija je pitanje izbora, a Amerikanci stvarno nemaju mnogo izbora, Obama je to dokazao.

 

Skoro prije četiri godine, činilo se da je Amerika pred novim početkom kada je preuzeo dužnost. No dogodio se nesporazum. Obama nije zatvorio logor Guantanamo Bay, niti je podigao imunitet za navodne ratne zločince iz Busheve ere, ili regulirao financijska tržišta, dok recimo o klimatskim promjenama gotovo da i nije bilo riječi tijekom tekuće predsjedničke kampanje. Vojska, banke, industrija – ljudi su nemoćni pred njihovom moći, kao što je i predsjednik.

 

Čak i kreditne razmjene neizvršenja novčanih odnosa, vrsta ulaganja koja je slomila Lehman Brothers i dovela zapadne ekonomije do ruba, nije zabranjena ili bolje regulirana. Vjerojatno je Obama htio učiniti više, ali nije mogao. No, kakvu to ulogu igra u cijeloj situaciji?

 

Mi želimo vjerovati da Obama nije uspio zbog konzervativaca unutar vlastite zemlje. Doista, fanatici o kojima ovisi Romney, odbacili su sve ono što razlikuje Zapad: znanost i logiku, razum i umjerenost, čak i običnu pristojnost.

 

Oni mrze homoseksualce, slabe i državu. Oni tlače žene i progone useljenike. Njihovo moraliziranje o pobačaju nije čak poštedjelo ni žrtve silovanja. Oni su talibani Zapada.Ipak, oni su samo simptom američkog neuspjeha, a ne uzrok. U stvarnosti, ni idealisti ni demokrati, niti idioti iz Tea Partya nemaju nikakvu moć nad okolnostima.

 

Iz europske perspektivne – sasvim je nevažno tko će pobijediti na izborima. Nama je važna samo američka vanjska politika – Obama nije golub, nit je Romney jastreb. Sadašnji predsjednik voli voditi svoje ratove upotrebom bespilotnih letjelica umjesto vojnika, iako je žrtvama svejedno ako ih ubije čovjek ili stroj. U međuvremenu, unatoč svim kritikama, njegov izazivač tvrdi da se ne bi pridružio Izraelu, ako ta zemlja započne rat protiv Irana, jer si Sjedinjene Američke Države više ne mogu priuštiti takvu stvar.

 

U svakom slučaju, pogrešno je karakterizirati republikance kao stranku ratnih huškača, a demokrate kao stranku mira – ili je čak nazivati ljevičarskom strankom. Uostalom, demokratski predsjednici Harry S. Truman, John F. Kennedy i Lyndon Johnson započeli su ratove u Koreji i Vijetnamu. Republikanci Dwight D. Eisenhower i Richard Nixon su završili te ratove. Ronald Reagan, kog Europljani vide kao utjelovljenje obaju zala i apsurdnih aspekata američke politike, bio je miroljubiv čovjek uspoređujući s današnjim standardima. Napao je jedino Granadu.

 

Istina je, da mi više jednostavno ne razumijemo Ameriku. Gledajući je iz Njemačke i Europe, vidimo stranu kulturu. Politički sustav je u rukama krupnog kapitala i lobista. Provjere i ravnoteže su propale. Perverzna mješavina neodgovornosti, pohlepe i vjerskog fanatizma dominiraju javnim mnijenjem.

 

Pad američkog imperija je započeo. Može biti da ga američki građani neće moći zaustaviti, bez obzira koliko se jako trudili. Ali oni niti ne pokušavaju.”

 

Analiza:

 

Možemo izdvojiti nekoliko glavnih točaka ove analize Jakoba Augsteina– zastarijevanje američke infrastrukture, totalni kapitalizam kao temelj sustava, fanatizam, nemoćnost pojedinca – čak i predsjednika – pred monstruoznim sustavom i tvrdnju da je Amerika je iz naše perspektive strana kultura.

 

Možda je ovaj posljednji zaključak najzanimljiviji. Amerika jest Zapad, ali prekooceanski, velike vode nas dijele. Koliko god Europa bila u ekonomskoj krizi, te usprkos svom silnom razvoju prema američkom modelu, u Europi je situacija bolja nego u Sjedinjenim Američkim Državama. Zato se i Augstein zgraža nad Sjedinjenim Američkim Državama, kao i mnogi drugi u Europi. Čak i američki ekonomski eksperti to potvrđuju, tako recimo na pitanje o razini nejednakosti u Europi i Americi, Joseph Stiglitz, potvrđuje da je u Europi situacija bolja, te upozorava Europu da ne kopira američki model.

 

Mi kaskamo za Amerikom, nalazimo se jednu fazu “razvoja” za njima, tj. na jednom smo stupnju pravednosti više no oni. Danas jedino elite i onaj sloj ljudi koji svodi svoju egzistenciju na “radi-kupi-potroši- umri”, tj. post-moderna buržoazija, vide u Sjedinjenim Američkim Državama ispravni model razvoja.

 

Odluke više ne donosi čovjek, čak ni predsjednik Amerike – već korporacije i mehanizmi, cijeli sustav je de-humaniziran diktatom logike profita. Europski birokrati su već zauzeli poziciju i dovoljna im je samo još jedna faza da dođu na razinu svojih uzora – američke braće. Istodobno se u Europi provodi masovna medijska amerikanizacija da se stanovništvo svede na gomilu izgubljenih i poslušnih Amerikanaca.

 

 

Izvor: Advance.hr

Komentari

komentara