Jesu li Republika Hrvatska i entitet Republika Srpska na istoj razini?

 

Predsjednica Hrvatskog pokreta za život i obitelj dr. Ružica Ćavar uputila je otvoreno pismo ministrici vanjskih poslova i europskih integracija Republike Hrvatske Vesni Pusić te veleposlanstvu BiH u Republici Hrvatskoj u kome od njih traži odgovore na pitanja vezana za ustroj BiH ali i nedavno potpisanom sporazumu o izgradnji hidroelektrane Dubrovnik 2., koji su potpisali prvi potpredsjednik Vlade Radimir Čačić i predsjednik Vlade Republike Srpske Aleksandar Džombić.


 

 

Piše: dr. Ružica Ćavar (HRsvijet)

 

“Budući da sam državljanka Republike Hrvatske, nacionalno suverene hrvatske države, sa stalnim prebivalištem u Republici Hrvatskoj već 50 godina, da mi tu živi i obitelj, te da sam rođena u državi Bosni i Hercegovini, hrvatskoj državi nacionalno podijeljenog suvereniteta na tri naroda, naravno da me veoma zanima sve što se događa u tim državama.

 

Naime, već od Daytonskog sporazuma, 23. studenog 1995. godine, ogorčena sam nepravednom i zloslutećom podjelom Bosne i Hercegovine na dva entiteta, Federaciju BiH i takozvanu Republiku Srpsku, prema čemu je zločinački velikosrpski agresor nagrađen sa polovicom zločinački etnički očišćene zemlje od Hrvata katolika i Bošnjaka muslimana. Ubijeno je na najužasniji način oko 900 civila Hrvata i nekoliko svećenika, iako na tome prostoru Hrvati nisu pružali nikakav oružani otpor, a da za te zločine nad Hrvatima još nitko nije odgovarao, dok je protjerano oko 200.000 Hrvata. Muslimana Bošnjaka je pobijeno na tisuće, a protjerano oko 500.000, a o srušenim gotovo svim vjerskim objektima katolika i muslimana da i ne govorim.

 

Posebno me na to razmišljanje podsjeća i ovih dana, 11. srpnja, prežalosna 17. obljetnica strašnog zločina genocida srpskih snaga nad oko 8.000 muslimana Bošnjaka, nedužnih muškaraca i dječaka. To naravno nije samo zločin zločinaca izvršitelja, nego je i zločin međunarodnih vojnih snaga, koje su formalno bile zaštitnici toga područja, a stvarno nisu ništa učinili da zaštite žrtve. Najapsurdnije od svega je i to da je Srebrenica, koja je tada, 1995. godine, imala 37.000 stanovnika, a od čega 80% muslimana, po Daytonskom sporazumu pripala takozvanoj Republici Srpskoj! Zar to nije u nebo vapijuća nepravda i grijeh međunarodne takozvane pravde, koja ne može značiti ni mir ni dobro ni za koga?

To je isto kao da zločinačka banda nasrne na nečiju kuću, pobije žitelje, dok neki i pobjegnu, a kasnije sud osudi nekog od vođa bande, a kuću ne vrati preživjelim ukućanima, nego je ostavi u vlasništvu bande!

 

Nadalje, kako svaka država, kao i ljudi, treba imati i štititi svoje dostojanstvo države i osoba, tj. ljudi državljana, to svakako trebaju činiti i države Bosna i Hercegovina i Republika Hrvatska, posebno kao žrtve agresije. No to se ne događa, nego se takozvana Republika Srpska na sve načine šepuri kao država u državi Bosni i Hercegovini, pa pod svojim entitetskim formalnim i međunarodno nažalost dozvoljenim imenom nameće to zloglasno ime “Republika Srpska” i sklapa i međunarodne državne ugovore, i to i sa našom nacionalnom i suverenom hrvatskom državom, Republikom Hrvatskom!

 

To je tako već dulje vremena, a takvu praksu podržava i predsjednik Republike Hrvatske, dr. Ivo Josipović, koji ne samo službeno posjećuje i time uvažava takozvanu Republiku Srpsku, nego i njezine takozvane političke elite časti svojim glazbenim umijećem.

 

Na žalost, to se, na veliku sramotu države Republike Hrvatske i države Bosne i Hercegovine, i dalje nastavlja. Neprekidno se u novinskim izvješćima mene i sve poštene ljude bode nožem u srce i izjednačuje Republiku Hrvatsku i takozvanu Republiku Srpsku, koje, po predstavnicima vlasti, uspješno surađuju, dok pri tome za Bosnu i Hercegovinu nitko i ne pita.

 

Tako i 14. srpnja 2012. godine, u Večernjem listu, čitam naslov: “Hrvatska će sa Republikom Srpskom graditi hidroelektranu Dubrovnik 2” s nadnaslovom: “Energetska suradnja dogovorena u Banja Luci”, te slikom rukovanja, kako piše, potpredsjednika Vade Republike Hrvatske Radimira Čačića i premijera Republike Srpske Aleksandra Džombića.

 

Ta hidroelektrana Dubrovnik 2 koštat će 170 milijuna eura, što će zajednički uložiti Republika Hrvatska i takozvana Republika Srpska. Za te svrhe bit će potrebno podzemnim tunelom preuzimati vodu iz rijeke Neretve, te puniti rijeku Trebišnjicu i akumulacijsko jezero u takozvanoj Republici Srpskoj.

 

Sve se to dogovara i sklapaju se definitivni ugovori iza leđa građana Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine, na štetu Hrvata i muslimana Bošnjaka. Taj zločinački postupak odljeva vode iz rijeke Neretve izgledno će plodnu dolinu Neretve u Republici Hrvatskoj, od čega žive stotine tisuća ljudi i obitelji, pretvoriti u suhu i slanu pustinju i ostaviti hrvatski narod i hrvatski turizam bez domaćih poljoprivrednih proizvoda i iseljavati ljude, a sve u interesu uvoznoga stranoga profita. Poremetit će taj i daleko širi ekološki prostor, pa i na području Dubrovnika, zbog nesigurnog i trusnog tla, sklonog potresima!

 

Na sve to, ekološke udruge i stručnjaci znanstvenici Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske već dulje vremena bezuspješno upozoravaju, no vođe takozvane Republike Srpske bahato idu dalje, a u tome ih stranom kapitalu i moćnicima svijeta poslušničke i korumpirane vlasti Kukuriku koalicije, na čelu sa SDP-om u Republici Hrvatskoj usrdno pomažu, jer im i tako i tako nije ni malo stalo niti do dostojanstva niti do interesa države Republike Hrvatske ni hrvatskoga naroda.

 

Stoga pitam bar veleposlanstvo države Bosne i Hercegovine, a formalno i Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracije Republike Hrvatske, po kojim zakonima Bosne i Hercegovine ili međunarodnim zakonima entitet Bosne i Hercegovine, takozvana Republika Srpska, ima pravo samostalno sklapati međunarodne ugovore sa bilo kojom drugom međunarodno priznatom državom i zar se, ako ima to pravo, ne bi trebala formalno bar nazivati “Entitet Bosne i Hercegovine Republika Srpska”?, stoji u otvorenom pismu dr. Ružice Ćavar, predsjednice Hrvatskog pokreta za život i obitelj, upućenog ministrici vanjskih poslova i europskih integracija Republike Hrvatske Vesni Pusić te veleposlanstvu BiH u Zagrebu.

 

HSPF.info

 

Komentari

komentara