Knjiga se u BiH više gleda nego što se čita

Ukoliko bi se držali latinske izreke koja kaže „čuvaj se čovjeka koji je pročitao samo jednu knjigu“, što bismo onda rekli za bosanskohercegovačko društvo u kojem se tako malo čitaju i kupuju knjige? Ljudi su više zainteresirani za telenovele, mladi za internet, neki nemaju novca, a neki se „vade“ na nedostatak vremena.


 

Uostalom, ljubav prema knjizi se njeguje brižljivo – od obitelji, škole, pa do okruženja koje bi se trebalo odnositi prema knjizi kao istinskoj duhovnoj vrijednosti.

 

Boraveći u inozemstvu, sveučilišni profesor i književnik Nenad Veličković ostao je iznenađen brojem ljudi koji čitaju knjige u sredstvima javnog prijevoza. To ga je ponukalo da u Sarajevu napravi mali eksperiment. Vozeći se tramvajem, želio je izbrojiti putnike i zabilježiti naslove koje čitaju:

 

„Uđete u jedan tramvaj i onda vidite koliko sjedi ljudi unutra a koliko čita. Pa tako na svakoj stanici uđete i izađete, u svakom tramvaju prebrojite ljude, pogledate koliko ima knjiga i na kraju saberete – 700 ljudi, dvije knjige, i dođete do nekog postotka. Ne možete vi iz toga reći sad ljudi u Sarajevu čitaju 0,3 posto, bez veze je izvlačiti takve zaključke. Ali činjenica je da u javnom prijevozu u Sarajevu ljudi čitaju puno manje nego na tom istom mjestu u većim gradovima u Europi“, kaže Veličković.

 

Film, televizija, internet – sve su to mediji koji suvremenom čovjeku nude sadržaje na zanimljiviji, i možda lakši, način, što uveliko utječe da se knjiga sve manje čita, a sve više „gleda“, smatra Veličković:

 

„Ako ćete birati između toga da gledate film ili da čitate knjigu po kojoj je film snimljen, a koja nema nekih većih kvaliteta osim te priče od koje se može napraviti film, onda je normalno da ćete radije gledati film nego čitati takvu knjigu. Internet je isto tako stvar gdje ljudi dolaze do informacija koje su im potrebne, nudi kraće sadržaje, pa onda ljudi mogu za manje vremena doći do željenih utisaka ili impresija.“

 

Činjenica je i da slaba kupovna moć onemogućava bh. građane da sebi priušte željeno štivo. Nedavno održani Ljetni sajam knjige u Sarajevu, koji je okupio bh. i srbijanske izdavače, ocijenjen je neuspješnim.

 

„Je li to sada zbog nedostatka novca, teško, budući da se narod uopće ne zanima. Čak imate situacija gdje ljudi dođu pa se razljute – kao ovo je već tko zna koji sajam, zašto toliko sajmova itd. Smiješno je pričati o tome. Ako odemo u neku stranu zemlju i pogledamo koliko se knjige prodaju i koliko ljudi cijene knjige, sve je definitivno do naše ne-svijesti“, kaže izdavač Sulejman Hibić.

 

„Kupuju se knjige, ali ne u onoj mjeri koja je dovoljna da dalje funkcionira izdavač ili prodavač“, navodi Verica Jeremijević, također izdavač.

 

Biblioteke ipak sve punije

 

Ali, istovremeno, sve je više čitatelja koji se učlanjuju u Narodnu i sveučilišnu biblioteku Republike Srpske, kaže bibliotekarka Orijana Vuković.

 

„Naravno, uvijek može biti bolje. Mi se trudimo to popularizirati na razne načine, organizirajući razne radionice, književne večeri, druženja uz glazbu. Imali smo nekoliko puta ove godine akcije besplatnog upisa u biblioteku i to su bile veoma posjećene akcije“, kaže Orijana Vuković.

 

I Biblioteka Sarajeva može se pohvaliti zainteresiranošću građana ovog grada prema pisanoj riječi, navodi bibliotekarka Dženana Hadžiabdić:

 

„Imali smo nevjerojatan odziv kada je u pitanju besplatno učlanjenje. To je bila jedna pogodnost koju smo nudili svim našim sugrađanima. Bilo je zaista nevjerojatno koliko su se ljudi željeli učlaniti.“

 

Pasioniranu privrženost čitanju pokazuju slijepe osobe, kaže za RSE direktor Biblioteke za slijepe i slabovidne osobe BiH Sakib Pleh.

 

„Za razliku od osoba koje normalno vide i koje zaista malo čitaju – uvijek na prvo mjesto stavljam naše političare i ministre koji nikako ne čitaju. Koristeći biblioteke, slijepe i slabovidne osobe su jako dobri čitači zato što je njima knjiga jedini prozor u svijet. Njih faktički ništa drugo ne zanima osim knjige. Ne idu u kina, u kazalište, slabo se kreću ulicom, i svoje nasušne potrebe zadovoljavaju kroz knjigu i zato svaki dan imamo novi broj korisnika. Nama se javljaju djeca od pet godina do staraca do 70 godina sa jednom jedinom namjerom – da pročitaju što bolju knjigu“, kaže Sakib Pleh.

 

Naš sugovornik sa početka priče, profesor Nenad Veličković, smatra da obrazovni sustav ima važnu ulogu u odgajanju novih čitatelja.

 

„Ne možete vi očekivati od ljudi da cijene i poštuju knjigu, da razumiju knjigu i da razlikuju dobru od loše knjige ili uživaju u čitanju ako im to svojim primjerom ili u razdoblju u kojem ste im mogli to preporučiti niste uradili. Kad treba knjigu preporučiti kao autoritet za neke oblasti u životu, mi to ne uradimo, zloupotrebljavamo i knjigu i književnost za neke druge ciljeve, onda što bi ljudi čitali?“, zaključuje Nenad Veličković.

 

HSPF.info/RSE

 

Komentari

komentara