Kraj štednje u eurozoni?
Eurozona je u recesiji. Nove mjere štednje samo bi još više produbile krizu, smatraju neki ekonomisti. Drugi pak kažu da se dužnička kriza ne može suzbiti novim dugovima. Tko je u pravu?
Visoki dugovi, duboka recesija i masovna nezaposlenost – pri toj kombinaciji mnogi pomišljaju prvo na Grčku. Ali opis točno odgovara i Njemačkoj s početka 30-ih godina prošlog stoljeća. Tadašnji kancelar Heinrich Brüning htio je sanirati državne financije rigidnom politikom štednje. Njegov pokušaj okončan je masovnim siromaštvom i hiperinflacijom. Weimarska Republika se raspala. Adolf Hitler došao je na vlast.
Na inzistiranje kreditora, i zemlje u krizi u Južnoj Europi morale su sniziti plaće i povećati poreze. Sada ne mogu izaći iz vrzinog kola recesije, masovne nezaposlenosti i sve većih dugova. Ekonomist Peter Bofinger povlači paralelu sa Weimarskom Republikom i politiku štednje djelomično okrivljuje za dezolatnu situaciju u Grčkoj.
Španjolska sljedeća?
Za Gunthrama Wolfa, ekonomista iz Bruxellesa, samo je pitanje vremena, kada će i u Španjolskoj doći do političke nesreće: “Trenutno ne vidimo jasno u Njemačkoj, koliko je u međuvremenu situacija u Južnoj Europi dramatična.”
Tamo nema perspektive i protiv toga se nešto mora učiniti, kaže Wolf. Fiskalno prilagođavanje se mora nastaviti, ali ne toliko brzo, kao u prošlosti. Ekonomist iz Bruxellesa smatra da države u krizi ne moraju ponuditi nove konjunkturne pakete: “One već plaćaju visoko rizične premije za financiranje svog duga. Novi dugovi bi te premije povećali, i zato predstavljaju jasan rizik.”
Recesija i konjunkturni paket
Prema njegovom mišljenju, Njemačka je jedina država u eurozoni koja sebi može priuštiti konjunkturne injekcije. Ipak državne investicije se smanjuju. Time Njemačka ne doprinosi oživljavanju gospodarstva u europskom prostoru, kritizira Wolf.
Što bi se dogodilo u Južnoj Europi, ako bi Njemačka zaista odobrila konjunkturni paket? Clemens Fuest, predsednik Centra za istraživanje europskog gospodarstva u Mannheimu kaže: “U načelu se ništa ne bi dogodilo. Mi nećemo moći pobijediti recesiju u Južnoj Europi sa jednim konjunkturnim paketom u Njemačkoj.”
Fuest dodaje: “Imamo pogrešno prilagođavanje cijena. Plaće i troškovi rada su potpuno izvan kontrole i moraju biti sniženi. Ako postoje konjunkturni programi, to prilagođavanje se zaustavlja i produžava krizu”.
Na drugoj strani, programi za mlade ne bi spriječili prilagođavanje plaća, naglašava Fuest.
Nezaposlenost – rana koja sporo zacjeljuje
U Španjolskoj i Grčkoj je svaka druga mlada osoba nezaposlena, ekonomisti se slažu da je riječ o trendu koji se ne može zaustaviti. Wolfgang Franz, bivši šef tzv. skupine “Pet mudraca” ukazuje iz vlastitih iskustava na to da nezaposlenost među mladima i kasnije pronalaženje posla nije rana koja može brzo zacijeliti. “Ostaje ružan ožiljak u obliku smanjenih mogućnosti za dobivanje radnog mjesta”, kaže Franz.
Njemačko dualno obrazovanje kao uzor
Njemački sustav dualnog strukovnog obrazovanja mogao bi poslužiti građanima iz Južne Europe kao uzor, naglašava Franz: “Umjesto nekoliko subvencija namijenjenih poljoprivredi, ja bih rekao: Pomozite tim mladim ljudima i pošaljite ih tamo gdje se mogu obrazovati.”
Čak i kada bi članice EU pristale na to, morale bi proći godine, dok te mjere ne pokažu prve rezultate. U međuvremenu Gunthram Wolf smatra da su izravni transferi neophodni: “Monetarnoj uniji su neophodni stabilizacijski mehanizmi, koji prevladavaju granice. U suprotnom ona neće biti dugoročno održiva.”
Izvor: Deutsche Welle
