Krvava strana primirja u Gazi

 

Nakon ovog sukoba koji je izazvan borbom za prevlast u samom Hamasu, nakon što je Sirija ispala iz igre zbog svojih problema, te sirijski ogranak Hamasa praktično prestao postojati, te zbog borbe pred predstojeće izbore u Izraelu, dobivamo potpuno novu situaciju na terenu. Danas, kada je ‘mir’ potpisan a blokada se nastavlja, ova regija nije bila nikad dalje od mira…


 

 

Piše: Edin Mujkić / Depo

 

Mir koji je potpisan uz veliku pomoć Egipta, spriječio je veliku kopnenu ofenzivu Izraela. Kopnena ofenziva koja bi vjerojatno prouzročila masovne civilne žrtve u Gazi, izbjegnuta je samo zahvaljujući velikoj ulozi Egipta i više nego očitim signalima Izraelu iz Washingtona da strpljenje ima svoje granice.

 

Međutim, ovo nije nikakav uspjeh kada je ovaj konflikt u pitanju. Očita radikalizacija izraelske politike u zadnjih desetak godina stvara sve više neprijatelja ove države. Iako se Izrael voli hvaliti kao država koja je jedina demokratska u toj regiji, akcije političara iz Izraela govore sasvim drugačije.

 

S druge strane, Hamas, koji je praktično produžena ruka Irana, ne želi nikakve pregovore sa Izraelom, što ih stavlja u otvorenu konfrontaciju sa palestinskom samoupravom i predsjednikom Abbasom te PLO. Odbijanje bilo kakvih pregovora sa Izraelom, političarima kao što je Benjamin Netanyahu daje izgovor za ovakve akcije.

 

Iako su čak i egipatski mediji kao i mediji u regiji identificirali Hamas kao prvu stranu koja je počela pucati u ovom zadnjem sukobu, nije prošlo puno vremena prije nego što je bilo očito da je Izrael jedva dočekao izgovor za brutalan napad na Gazu.

 

Na kraju ove priče postoje dva pobjednika. Tvrdolinijaši u Izraelu će povećati svoju popularnost prije predstojećih izbora u siječnju, i ovdje se ne smije isključiti mogućnost da je ‘Bibi’ iskoristio ovu situaciju da poveća svoje izglede na predstojećim izborima. S druge strane, Hamas će također ojačati svoju poziciju. Ovo će biti također velika pobjeda tvrdolinijaša u Gazi, zapadnoj obali kao i u Libanonu.

 

Pored očite pobjede tvrdolinijaša na obje strane, očiti gubitnici su umjerene struje na obje strane koje zagovaraju rješenje u obliku dvije države, Izraela i Palestine. Očiti protivnici ovog rješenja su tvrdolinijaši u izraelskoj vladi predvođeni Benjaminom Netanyahuom te Hamas i ostale militantne skupine.

 

Iako svaka rasprava o tome tko je kriv za postojeće stanje završava sa time da je Izrael formiran 1947. kao vještačka država, na problem se mora gledati realno i pragmatično. Niti će se Izrael odreći onoga što je osvojio tek tako, niti će Hamas i ostale skupine tek tako odreći se svojih metoda ratovanja.

 

Jedno je očito, Izrael je daleko uspješniji u onome što radi nego Palestinci i zemlje koje tvrde da ih podržavaju.

 

Problem s kojim se stanovnici Gaze i ostalih palestinskih teritorija suočavaju je očita vojna premoć Izraela. Iako se zna da je Hamas produžena ruka Irana kao i Hezbolah, ovaj rat je pokazao da Iran i nije baš toliko uspješan u naoružavanju palestinskih militanata. Nazočnost iranskog oružja na teritoriju Gaze pokazuje da Iran ima mogućnost vojno pomoći Hamasu i ostalim skupinama u Gazi. Ovaj rat je pokazao da su se vojne mogućnosti Hamasa poboljšale jer je Hamas sada u stanju gađati Tel Aviv i Jeruzalem. Međutim, da bi se dvije strane sjele za pregovarački stol, potreban je određeni balans snaga, a takav balans snaga definitivno nije uspostavljen.

 

Hamas osim nenavodećih raketa kojima gađaju civilne ciljeve u Izraelu, nema nikakve mogućnosti nanijeti bilo kakvu ozbiljnu štetu izraelskoj vojsci, koja bi ustvari trebala biti meta Hamasa. Hamas uopće ne krije svoje namjere da gađa civilne ciljeve, i jedini razlog zbog kojeg u Izraelu nema više civilnih žrtava je što Hamas nema navodeće rakete. Također, Izrael je očito uspio uspostaviti uspješnu obranu od raketa koje posjeduje Hamas, jer iako je u prva dva dana IDF uspio oboriti oko 60% raketa u zadnja dva dana postotak oborenih Hamasovih raketa skočio je na 97%!

 

Gaza uopće nema protuzračnu obranu, iako je izgubljeno oružje iz Libije našlo put do Hamasa. Odsustvo bilo kakve protuzračne obrane omogućava Izraelu da bez problema i straha bombardira ciljeve u Gazi.

 

Prema snimkama koje su dostupne na internetu, vidi se da izraelska avijacija koristi ‘pametne’ bombe i rakete. Izraelska avijacija je jedna od najsposobnijih i najopremljenijih na svijetu, i arsenal oružja koji koriste predstavlja najveća dostignuća vojne tehnologije. Međutim, Gaza je vjerojatno najgušće naseljeno područje na svijetu, i bombardiranje vojnih ciljeva u središtu grada ne može proći bez ogromnih civilnih žrtava. Ovdje argument da Izrael pokušava izbjeći civilne žrtve po svaku cijenu pada u vodu, jer je u Gazi praktično nemoguće izbjeći civilne žrtve ako se koriste bombe GBU-10 Paveway II težine oko 925kg.

 

Također, Izrael je bespilotnim letjelicama koristeći projektile AGM-114 ‘Hellfire’ napao sjedište nekoliko novinarskih agencija u kojima su bili smješteni domaći i strani novinari. Poginula su tri a ranjeno je osam domaćih novinara, međutim, ono što je uslijedilo na Al Jazeeri u ponedjeljak ustvari pokazuje zbog čega Izrael konstantno tvrdi da pokušava izbjeći žrtve po svaku cijenu, ali im to “baš i ne uspijeva”. Ovim Izrael također daje do znanja da za njih novinari iz Gaze nisu novinari nego mete, i da je život novinara iz Gaze “jeftiniji” od života novinara iz inozemstva.

 

To pokazuje da je Izrael izgubio bilo kakav osjećaj za realnost, jer u stvarnosti se ni ne mora previše brinuti. Zapadne zemlje će se uključiti u konflikt onoliko koliko je njima u interesu, ali nitko neće svoje interese ugrožavati da bi pomogao stanovništvu Palestine. Također, arapske zemlje, kao i Iran, su se pokazale samo kao veliki govornici. Odsutnost bilo kakve ozbiljnije vojne organizacije u Hamasu ili bilo kakvog ozbiljnijeg naoružanja pokazuje da arapske zemlje, a pogotovo Iran, samo prijete, ali ni sami nisu spremni svoje interese ugroziti zbog palestinskog naroda. To je još bolnije za palestinski narod, jer se arapske zemlje kao i Iran konstantno predstavljaju kao njihovi najveći prijatelji.

 

S druge strane, Egipat koji ima izravan pristup Gazi, isto nije spreman ugroziti svoje interese, bar ne još. U stvari, pokazuje se da je retorika ‘muslimanskog bratstva’ bila tu samo da se dođe na vlast. Onog trenutka kada je Muhammed Morsi došao na vlast, niti vojska niti političari neće ugroziti svoje odnose sa SAD, koji pomažu Egipat sa oko 2.7 milijardi dolara godišnje. Egipat godišnje dobije istu količinu pomoći kao i Izrael, s razlikom što izraelska ekonomija može preživjeti bez tih skoro tri milijarde dolara, dok Egipat ovisi od svakog dolara pomoći.

 

Međutim, pokazalo se da odsutnost bilo kakve strategije između palestinske samouprave i PLO sa jedne strane, i zemalja koje podržavaju palestinsku samoupravu s druge strane, ima nesagledive posljedice. Palestinska samouprava već tri godine moli Izrael da sjednu za pregovarački stol i da riješe pitanje izraelskih naselja kao i pitanje dvije države. Međutim, radikalima u Izraelu to nikako ne odgovara, jer bi se onda suočili sa stvarnim problemima koje pritišću Izrael. Također, IDF, kao dio života svakog građanina Izraela bi izgubio na svojoj važnosti. Vojno-industrijski kompleks bi izgubio ogromne novce. Također, Hamas i ostale militantne skupine imaju svoje maksimalističke zahtjeve koji, budimo realni, nikad neće biti ispunjeni.

 

Međutim, u slučaju kada bi došlo do pregovora između palestinske samouprave i Izraela, tada bi se stvorio pritisak na Hamas da prihvati određeni dogovor.

 

Nakon ovog sukoba koji je izazvan borbom za prevlast u samom Hamasu, nakon što je Sirija ispala iz igre zbog svojih problema, te sirijski ogranak Hamasa praktično prestao postojati, te zbog borbe pred predstojeće izbore u Izraelu, dobivamo potpuno novu situaciju na terenu. Danas kada je ‘mir’ potpisan a blokada se nastavlja, ova regija nije bila nikad dalje od mira. “Bibi” će opet pobijediti na izborima u Izraelu, a Hamas će imati još veću podršku, dok će palestinska samouprava i PLO izgubiti još više na važnosti.

 

Također, ovdje se postavlja pitanje iskrenih namjera Irana! Šta ustvari hoće Iran? Prema vojnoj organizaciji Hamasa i opremi, očito je da Iran koristi Hamas kao svoju produženu ruku. Međutim, teško je vjerovati da Iran ne može pomoći Hamasu više. To govori da konflikt i sadašnje stanje itekako odgovaraju Iranu zbog svoje zaštite kada je u pitanju nuklearni program.

 

Ono što je očito jeste da ako Iran uspije obogatiti određenu količinu uranija na razinu potrebnu za vojnu upotrebu, Iran će otvoreno zaprijetiti Izraelu odmazdom u slučaju bilo kakvog napada. Takva odmazda može doći korištenjem Hamasa i njihovih raketa, gdje bi pripadnici Hamasa opremili nekoliko raketa tzv. ‘prljavim’ bojevim glavama koje ne bi bile male atomske bombe, nego bi prilikom eksplozije rasule radijaciju po izraelu.

 

Određena podrška Izraelu od manje više svih zapadnih zemalja prilikom ovog konflikta mora se gledati kroz prizmu odnosa sa Iranom. Poruka i nije upućena Hamasu, nego upravo Iranu.

 

Međutim, problem u ovoj priči je da vanjski faktori rješavaju svoje međusobne probleme preko leđa Palestinaca. Konflikt koji tinja između Zapada i Irana se upravo razbuktao, ali u Gazi, na leđima 1.6 milijuna stanovnika. I na kraju, pobijedile su tvrdolinijaške struje na obje strane, dok će se još danima utvrđivati koliko je stvarno Palestinaca poginulo ovog tjedna.

 

Na žalost, svjedoci smo samo nastavka agonije Palestinaca kojima osim Izraela, izgleda, najviše štete prave oni koji tvrde da im “čuvaju” leđa.

 

HSPF.info

 

Komentari

komentara