Može, ako odgovara Berlinu

Planovi o izgradnji Europe pretrpjeli su značajnije izmjene u posljednjih dvanaest mjeseci nego što je to bilo predviđeno neusvojenim europskim ustavom ili Lisabonskim ugovorom. Fiskalni pakt, Europski stabilizacijski mehanizam, a sada i bankarski nadzor. Iako sporo, članice eurozone se ipak kreću pod pritiskom krize.


 

Piše: Stefan Kornelius / Süddeutsche Zeitung

 

Pri tome možemo primijetiti da je svaka reforma potekla iz Berlina. Svako odstupanje od berlinskih stavova nema gotovo nikakve šanse biti prihvaćeno. Bankarski nadzor i sveobuhvatni plan reformi Hermana van Rompuya modificirani su sve dok nisu odgovarali zamislima njemačke vlade.

 

Na primjer, bankarski nadzor. Vremenski okvir za stvaranje nove nadzorne institucije i njezine strukture u skladu je sa njemačkom pozicijom. Male banke su izuzete, nadzorom su obuhvaćeni samo veliki kreditni instituti. Iako je temelj položen, nacrti za prvu i drugu fazu još uvijek ne postoje. Hoće li se novo tijelo baviti španjolskim bankarskim ruinama? Hoće li za njihove dugove odgovornost biti zajednička? Španjolska u doglednoj budućnosti sigurno ne može očekivati zadovoljavajući odgovor na ova pitanja.

 

Slična sudbina zadesila je i van Rompuyev plan reformi, koji je izmijenjen do neprepoznatljivosti prije nego što je stigao do Europskog vijeća. „Ukoliko“, kako to predlaže Angela Merkel, „i bude posebnog izvora prihoda EU, on će poslužiti ili kao europsko osiguranje za slučaj nezaposlenosti ili kao agregat za strukturne reforme.“

 

Gotovo tri godine zemlje u krizi se hrvaju sa Njemačkom oko istog pitanja. Njemačka obećava pomoć, ali zauzvrat traži teške reforme. Zadužene države povijaju se pod pritiskom, istovremeno pokušavajući ublažiti posljedice reformi. Sve ovo svjedoči o nedostatku osjećaja za zajedništvo, mučnom približavanju i njemačkoj nepopustljivosti.

 

Narodna poslovica kaže da krčag ide na vodu dok se ne razbije. Krčag Angele Merkel za sobom ima zavidnu kilometražu. Tijekom proteklih par mjeseci ona je svoju energiju usmjerila na zaustavljanje svih reformi koje bi dodatno opteretile Njemačku. To je možda u njemačkom interesu, ali sa ovom taktikom neće steći mnogo prijatelja.

 

Dokle god Merkel ostane izolirana i dok ne nađe zajednički jezik sa Francuskom o velikim planovima za sigurnu eurozonu, mučna politika taktiziranja će se nastaviti. Ova politika je iscrpljujuća i nosi opasnost da će se krčag razbiti prije nastanka nove europske konstrukcije.

 

Izvor: Peščanik

 

Komentari

komentara