Nezaposlenost mladih: Je li problem u stavu?

diplomaPrije nekoliko tjedana, održana je promocija oko 7.000 novih diplomanata na Univerzitetu u Sarajevu.

 

“Dobro došli na devetu zajedničku promociju i prvu zajedničku dodjelu diploma Univerziteta u Sarajevu. Samo veliki gradovi imaju velike dvorane za vrhunske svečanosti. Samo veliki univerziteti imaju na svojim promocijama diplomanata čitave gradove: vi – diplomanti, magistranti i doktoranti Univerziteta u Sarajevu u 2012/2013 akademskoj godini – vi ste grad od preko 7.000 stanovnika! U svečanom činu koji nam predstoji u najvećoj dvorani Sarajeva, okupili smo se kao akademska zajednica […] Akademsku zajednicu sačinjavaju građani, akademski građani.

 

Ovo su bile uvodne riječi obraćanja Muharema Avdispahića, rektora Univerziteta u Sarajevu, 14. studenoga 2013. godine.

Think tank Populari objavio je novo izvješće koji nastoji doprinijeti javnoj raspravi o nezaposlenosti mladih ljudi u BiH, uključujući i ovih 7.000 tek diplomiranih stručnjaka. U aktualnom društvenom i ekonomskom okruženju BiH, gotovo sigurno je da će mnogi od njih odigrati svoju ulogu u povećanju statistike nezaposlenosti, koja već sad prelazi 27% za cjelokupnu populaciju, a čak 58% za mlade. Ove statistike su danas gotovo svima poznate. No, o razlozima, koji stoje iza njih dalo bi se raspravljati. Najčešće se uzroci nalaze u velikom nedostatku vladinih mjera ili nedostatku mogućnosti na tržištu rada. Analize koje se danas bave problemom nezaposlenosti mladih najvećim dijelom se fokusiraju na lošu ekonomsku situaciju. One promatraju potražnju na tržištu rada u smislu njegove niske razine apsorpcije onih koji traže posao, a zanemaruju drugu stranu lanca – ponudu.

Dakle, kompetentnost dostupnih ljudskih resursa – a posebno, mladih, visokoobrazovanih pridošlica na tržište rada – rijetko se dovode u pitanje. Kombinacija znanja, vještina i ponašanja se rijetko naglašava. O ponašanju teško da se ikad razgovara, a ono podrazumijeva aspekte kao što su pripravnost, stav ili mentalni sklop da se uđe i sudjeluje na tržištu rada, što se teško utvrđuje. Upravo  je to ono što smo odlučili istražiti. Obrazovni sustav, obrazovne i politike zapošljavanja, kreativno i inspirativno okruženje su relevantni, ali mi smo odlučili prvo se fokusirati na segment koji se prožima kroz sve navedeno – stav. Prema definiciji stav je “relativno stabilno otvoreno ponašanje osobe koje utječe na njegov/njezin status”. Drugim riječima, način na koji se netko osjeća i pristupa budućnosti, utjecat će na plodove koje ta budućnost donosi.

U ovom kratkom izvješću promatramo što se događa nakon što se stekne dragocjena diploma,  nakon što se iskorači iz studentskog svijeta u stvarni svijet kapitalističkog tržišta, i kada se izložite nemilosrdnoj konkurenciji. Kritički promatramo jesu li mladi diplomirani stručnjaci u BiH osposobljeni i opremljeni za buduća radna mjesta i izazove kapitalističkog tržišta rada. Krajnje je vrijeme da se pozornost posveti i ovom značajnom, ali nedovoljno istraženom faktoru koji doprinosi problemu nezaposlenosti mladih, s kojim se mnogi identificiraju, ali o njemu rado ne govore.

 

Za veliki broj mladih diplomanata savršen posao bi bio sjediti u kafiću i upravljati zaposlenima preko telefona; Izvor: The Travel World, Green Visions

 

U posljednjih 15 godina, broj studenata u BiH se udvostručio. Dok je u školskoj 1999./2000. bilo upisano oko 58.000, u akademskoj 2012./1013. ovaj broj je narastao na više od 115.000 studenata. Trenutni odnos broja studenata na 100.000 stanovnika je udvostručen u odnosu na prosjek tijekom vremena Jugoslavije. Svake godine u BiH diplomira oko 20.000 studenata. Skupa sa povećanom proizvodnjom visokoobrazovanog kadra, općenito govoreći, imamo i hiper produkciju određenih obrazovnih profila. Na primjer, veliki je broj kriminologa, psihologa i socijalnih radnika koji teško nalaze zaposlenje, dok u isto vrijeme postoji nedostatak IT stručnjaka, farmaceuta i stručnjaka za turizam.

Iako mnogi od ovih diplomanata zajedno s ostalim mladim ljudima u BiH završe kao nezaposleni, općenito se smatra da su obrazovani, da posjeduju vještine i spremnost raditi. No, koliko je njih uopće steklo neko radno iskustvo prije završetka studija, bilo putem volontiranja, stažiranja ili na drugim mjestima? Koliko su oni često spremni iskoračiti iz svoje zone udobnosti i prihvatiti manje poželjan posao kojim će zaraditi neki novac? Jeste li se ikad zapitali koliko je mladih visokoobrazovanih ljudi spremno privremeno prihvatiti posao konobara ili posao u praonici automobila kako ne bi ovisili o roditeljima? Na koji način razumiju vrijednost novca u odnosu na količinu i kvalitetu rada koji to zahtijeva? Ako nikad niste razmišljali o ovim pitanjima, naše izvješće će vas potaknuti da razmislite.

Rezultati naše analize pokazuju da među mladima u BiH nedostaje ambicija da grade karijere. Jasmin Bešić izvršni direktor Instituta za razvoj mladih KULT objašnjava:

 

“Mladi traže radna mjesto, ali ne i posao. I ako pogledamo okolo, ljude u državnoj administraciji na primjer, to nije ni čudno. Mladi vide da drugi ništa ne rade, da ne napreduju, pa neće ni oni. Meni nije jasno kako može mladim ljudima od 25, 30, čak i 35 godina najveći interes biti da imaju plaću od 1.000 KM i da rade isti posao do kraja života. Gdje su tu ambicije?”

 

Međutim, ne nedostaje im samo ambicija da grade karijere. U konkurentnom okruženju u kojem je teško pronaći posao, posebno za određene obrazovne profile, razumno bi bilo očekivati od mladih koji traže posao da se trude istaknuti i razlikovati se od mase. Bilo bi razumno od njih očekivati da ne studiraju radi diplome već radi stjecanja znanja, kako bi bili kompetentni, te kako bi uistinu predstavljali ono što se naziva “akademskim građanima”.

Manji dio mladih ovo prepoznaje i prihvaća. Kao i mnogi drugi društveni fenomeni i ovaj, također, “[…] prati Paretovo pravilo raspodjele: 80–20,” tvrdi ekonomski analitičar i stručnjak za upravljanje Erol Mujanović. Broj 20 u našem slučaju predstavlja one koji razumiju potrebe suvremenog kapitalističkog okruženja, i u skladu s tim se ponašaju. Oni su aktivniji u pronalaženju i kreiranju mogućnosti, nastoje steći nova znanja, praktično iskustvo, ali su i fleksibilni. No, ovo izvješće se ne bavi njima. Već se bavi velikom većinom koju čini ovih 80%.

Ukoliko želite saznati više, preuzmite izvješće.

Komentari

komentara