Nitko ne može na silu sačuvati BiH !

Nitko ne može na silu sačuvati BiH ! Louise Arbour, predsjednica Međunarodne krizne skupine, nekadašnje tužiteljice Haškog tribunala u intervju Oslobođenju govori o izvješću ICG-a koje je u sarajevskim medijima i strankama, dva oka u platformi, SDA i SDP, izazvalo pjenjenje i bijes zbog stajališta koja su u njemu iznesena. Prenosimo dio intervjua.


Na pitanje kako je njezino pismo izazvalo prilično burne reakcije: kada je i zašto napisano i kako je odabrali kome ćete ga uputiti, Arbour je kazala:

 

– Naš balkanski tim je radio na nekoliko projekata, ali smo se početkom travnja ozbiljno zabrinuli kako se stvari odvijaju. Zato sam odlučila da o tome moram nešto hitno reći kako bismo privukli međunarodnu pažnju na ono što se dešava u Bosni i Hercegovini. Zbog toga sam poslala pismo 2. svibnja, jer sam htjela da upozorim i upoznam Europsku uniju i njene veleposlanike sa svojom zabrinutošću prije njihovog sastanka na kojem su trebali razgovarati o situaciji u BiH. Nakon toga smo završili naš izvještaj koji je objavljen u prošli petak pod nazivom “Bosna: Institucije pod napadom.”

 

Ovaj izvještaj je izašao u javnost točno pred sastanak Vijeća sigurnosti UN-a na kojem se raspravlja o situaciji u BiH. Ovaj izvještaj se može naći na našoj web stranici, a meni je zadovoljstvo da o tom pismu i izvještaju mogu sa vama govoriti za Oslobođenje.

 

Na pitanje koga podrazumijevate kada kažete da bi međunarodna zajednica i njezini saveznici trebali razmatrati strategiju za budućnost Bosne i Hercegovine i što bi ta strategija trebala sadržavati, Arbour je kaže kako međunarodna zajednica ima posebnu obavezu prema narodu BiH, a ona proistječe iz onoga što je, po mom mišljenju, bio njen neuspjeh da isti taj narod adekvatno zaštiti tokom rata, prenosi dnevnik.ba.

 

-Dio ove dužnosti je uključio i Međunarodni kazneni sud u Haagu gdje sam bila tužitelj. Drugi dio te dužnosti je bio osigurati da se strahote rata više nikada ne ponove. Ali, to nije sve. Međunarodna zajednica mora da pomogne građanima BiH da iznađu način kako da upravljaju sami svojom zemljom. Godinama nakon rata ovo je značilo da je međunarodna zajednica donosila odluke umjesto vaših lidera, jer oni ili nisu mogli ili nisu htjeli da učine taj minimum kako bi mir zaživio.

 

To je tada bilo dobro i potrebno, ali stvari ne mogu više tako funkcionirati. Lideri BiH bivaju izabrani da donose odluke i oni moraju prihvatiti tu odgovornost umjesto da čekaju da visoki predstavnik odluči umjesto njih. Ni donošenje odluka od OHR-a više ne funkcionira. Vidite, svi vi ćete morati živjeti sa institucijama i pravilima koje postoje u BiH, godinu za godinom i tako dugo nakon što međunarodna zajednica ode odavde. Dakle, vi jednostavno treba da nađete načina da se dogovorite, jednostavno baš tako. To također znači da međunarodna zajednica treba da se isključi iz dnevnopolitičkih dešavanja-kazala je Arbour.

 

Na upit koja su to radikalna rješenja s kojima bi se međunarodna zajednica mogla suočiti, Arbour je bila vrlo konkretna. -Budimo otvoreni: odluke koje se donose u New Yorku, Bruxsellesu, kao i Banjoj Luci i Sarajevu, imat će ogroman utjecaj na to hoće li ova zemlja opstati i u kojoj formi. Nitko nema pravo, ni moralno ni pravno, da cijepa BiH.Ali isto tako je istinito da nitko ne može na silu da je održi zajedno. BIH mora da nađe dovoljno zajedničkih interesa, dovoljno zajedničkog shvaćanja o tome kako da se upravlja zemljom.

 

Jedna stvar oko koje se, čini se, svi slažu je ulazak u EU. To je jako dobro, ali mislim da tu treba još malo više. U praksi to znači sporazum između Banja Luke i Sarajeva i u nekoj mjeri Mostara također. U suprotnom, ni sve odluke OHR-a, makar ih provodio i NATO, neće biti dovoljne jer čim međunarodna zajednica opet okrene leđa, sve će se opet raspasti. Bojim se da neki u međunarodnoj zajednici nisu svjesni toga. Ako nastave s brzopletim potezima i kratkoročnim rješenjima, doprinijet će daljnjoj eskalaciji krize koja, čak i možda relativno brzo, može dovesti do de facto raspada zemlje.

 

Ako međunarodna zajednica pokuša koristiti sankcije bez pravog razloga, pažljivog planiranja, dobre strategije i snažne provedbe, može se suočiti s napuštanjem državnih institucija od Srba, a možda čak i Hrvata. To bi de facto značilo raspad BiH, što bi bilo izuzetno opasno za sve uključene strane. To bi bilo i tragično nepotrebno. Ratne rane u BiH polako zarastaju. Toliko puno je postignuto nakon 1955: nemojmo to odbaciti.

 

Komentari

komentara