Osamini sljedbenici prijetnja su za BiH

Osamini sljedbenici prijetnja su za BiH Nakon ubojstva Osame bin Ladena, u Bosni i Hercegovini pojačane su mjere sigurnosti u diplomatsko-konzularnim predstavništvima i državnim institucijama, te mjere zaštite štićenih osoba.


 

Uprava za koordinaciju policijskim službama dala je nalog za viši stupanj pripravnosti kako bi se spriječili eventualni teroristički napadi, piše slobodna dalmacija.

 

Naše prvo susjedstvo posebno je sigurnosno ugroženo s obzirom na činjenicu da u toj zemlji još uvijek žive Bin Ladenovi sljedbenici, sveti ratnici – mudžahedini – koji nisu napustili BiH nakon što je završio rat. Istina, nekoliko mudžahedina u Imigracijskom centru čeka deportaciju u zemlju podrijetla, a među njima je i njihov glavni šef, Sirijac Imad al-Husin, poznatiji pod nadimkom Abu Hamza.

 

Međutim, nisu svi u Imigracijskom centru, ima ih i na ulicama, doznajemo u nadležnim službama. Sirijac Abu Hamza stigao je u BiH 1992. godine sa studija medicine u Rijeci i nakon završetka ratnih sukoba postao je glavni propagator vehabizma u BiH, ali i džihada. Raznim propagandnim metodama, od “mrkve do štapa”, vrbovao je bosanskohercegovačke muslimane u sektaški vehabizam. I ostvario uzoran rezultat jer je, prema procjenama sigurnosno-obavještajnih službi, najmanje 3000 sljedbenika vehabizma u BiH. I domaći vehabije, zadojeni ideologijom “džihada”, postaju potencijalna sigurnosna prijetnja, a njih nije moguće deportirati jer se nalaze u svojoj zemlji.

 

Desetak ih se procjenjuje “opasnima za nacionalnu sigurnost, obučenima za terorizam”. Naime, iako su u skladu s Daytonskim sporazumom strani ratnici morali napustiti BiH, neki su mudžahedini ostali, oženili su se Bošnjakinjama i dobili bosanskohercegovačko državljanstvo. Do 11. rujna 2001. imali su povlašten status u BiH, funkcionirali su kao paravlast, formirali “islamske države” u selima poput Donje Bočine, širili vehabizam i uz pomoć raznih humanitarnih organizacija regrutirali mlade Bošnjake za sveti rat u Afganistanu. O svemu tome prva je pisala “Slobodna” još 1998. godine.

 

Ni međunarodni predstavnici u BiH nisu imali sluha za ozbiljnost problema širenja vehabizma, koji je sa sobom nosio i sveti rat. Tadašnji zamjenik visokog predstavnika Jacques Paul Klein kazao nam je da se “nema namjeru baviti poligamijom u BiH”, ali da će istražiti uzroke ubojstava Hrvata povratnika. Dok Al-Qa’ida nije napala američki teritorij, mudžahedini u BiH bili su potpuno sigurni i nitko ih nije ometao u njihovim aktivnostima. Čak i kad smo objavili svjedočenje Mustafe Pračalića, oca mladića vrbovanog u vehabijski pokret, koji je ustvrdio da je njegov sin “dobio 300 KM da se ode prijaviti u Saudijski komitet kako bi otišao ratovati u Afganistan”, ništa se nije poduzelo da se takve aktivnosti zaustave.

 

No, nakon 11. rujna u našem je susjedstvu počeo lov na svete ratnike i humanitarne organizacije koje financiraju njihovo djelovanje. Oko 40 humanitarnih organizacija i odbora dobilo je zabranu rada, a osobe označene kao prijetnja nacionalnoj sigurnosti smještene su u Imigracijski centar. Budući da odbijaju deportaciju u zemlje podrijetla i u Strasbourgu ulažu žalbe zbog ugroženih ljudskih prava, ne mogu biti deportirani do konačnog sudskog pravorijeka.

 

Bivši ministar sigurnosti BiH Tarik Sadović smijenjen je prije dvije godine po nalogu američke administracije jer je odbio potpisati deložacije mudžahedina dok se ne donese konačni pravorijek. No, dugoročno gledano, strani sveti ratnici su za BiH, ali i regiju, manji problem od ideološkog sjemena koje su posijali po toj državi. Mnogi njihovi domaći pristaše potencijalna su tempirana bomba! Najpozvaniji da razriješi taj veliki problem, koji se cijelo desetljeće gurao pod tepih, jest reis Mustafa Cerić. Međutim, on vehabizmu uporno, u kontinuitetu, daje podršku.

 

Komentari

komentara