Paul Krugman: Euro je klimava građevina

Ukoliko ECB provede prave mjere, stvari bi se mogle popraviti za tri do pet godina. Ali Europa će i dalje biti krhka. Njezina valuta je izgrađena na klimavim temeljima, i tako će ostati dok se ne uspostave zajednička europska bankarska jamstva…


 

 

Vaša knjiga Okončajte ovu depresiju smjesta zalaže se za kraj politike odricanja i dogmatskog inzistiranja na rezanju javne potrošnje. Mislite li da Europa vodi pogrešnu bitku?

 

Paul Krugman: Na početku, bila je to samo Grčka. Nitko ne može tvrditi da Atena nije imala problem sa proračunskom disciplinom i da nije odgovorna za mnoge probleme koji su je snašli. Međutim, u jednom paničnom trenutku, situacija u Grčkoj postala je dežurno objašnjenje za europsku krizu. To objašnjenje sa savršeno uklapalo sa refleksnim nagonom središnjih banaka za stezanje remena i sa uvjerenjem da je opušteni stav prema socijalnim i proračunskim ciljevima glavni uzrok problema eurozone. U tom objašnjenju također se odražavao dogmatizam Nijemaca, koji uvijek brže-bolje ističu krivicu drugih, manje uzornih zemalja. To objašnjenje je zanemarivalo činjenicu da je Grčka bila jedinstven i izoliran slučaj. Ali ipak je poslužilo kao opravdanje za prihvaćenu dogmu štednje i za vjerovanje u njezinu univerzalnu primjenjivost. Tako su svi drugačiji stavovi smjesta isključeni iz rasprave koja je uslijedila, i koja se pokazala kao krajnje konformistička.

 

Znači, smatrate da su Nijemci krivi?

 

Paul Krugman: Povijesno gledano, njihov stav je opravdan fobijom od inflacije, koju oni smatraju najvećim uzrokom tragedija iz prošlosti. Ali istovremeno, izgleda da su izgubili cijelo kolektivno sjećanje na patnju koju je tridesetih godina prošlog stoljeća prouzrokovala užasna deflatorna politika. Njihov utjecaj na ECB je, naravno, odraz dominantnog statusa Njemačke u Europi, ali i njihove dugogodišnje težnje ka instituciji koja bi pružala efikasnu zaštitu od nedovoljne proračunske discipline i inflacije. […] Kako sada stvari stoje, Njemačka je povjeritelj Europe, koja je prošla kroz razdoblje života na visokoj nozi. Međutim, volio bih vidjeti kakve bi mjere bile predlagane da je, na primjer, kapital odlazio iz Španjolske u njemačko tržište nekretnina, a ne obrnuto.

 

Jeste li od početka bili euroskeptik?

 

Paul Krugman: Da, mislim da je euro bio romantična ideja, i lijep simbol političkog jedinstva. Ali kada se odreknete svoje nacionalne valute, gubite mnogo fleksibilnosti, i nije lako nadomjestiti takav gubitak manevarskog prostora. U slučaju lokalizirane krize, morate se osloniti na pokretljivost radne snage kako biste se izborili sa slabljenjem tržišta rada, i još važnije, na fiskalnu integraciju kako biste prevladali promjenu razine poreznog prihoda. U ovom smislu, Europa je mnogo manje pogodno okruženje za zajedničku valutu nego Sjedinjene Države. Ako usporedimo Floridu i Španjolsku: u oba slučaja imali smo mjehur nekretnina i njegovo kasnije pucanje. Međutim, u Sjedinjenim Državama, ljudi imaju mogućnost preseliti se u neku manje pogođenu državu i pronaći posao. A olakšice, zdravstveno osiguranje, federalna potrošnja i bankarska jamstva za čitave Sjedinjene Države određuju se u Washingtonu. Ovakva vrsta centralizacije ne postoji u Europi.

 

Što mislite o europskom odgovoru na krizu?

 

Paul Krugman: Kada nastupam protiv politike odricanja, ja se obraćam državama koje još uvijek imaju izbora. Španjolska i Grčka nisu imale drugu mogućnost osim da se povinuju zahtjevima Njemačke, ili da riskiraju da će ostati bez sredstava. Ali po meni, proračunska situacija u Francuskoj nije baš toliko kritična, i ne postoji ista potreba za štednjom.

 

Međutim, povjerenje tržišta i dalje će biti od presudne važnosti… Kako ga održati?

 

Paul Krugman: Odgovor je u primjerenoj monetarnoj reakciji Europske središnje banke. S jedne strane, mislim da bi trebala biti masivna kupovina talijanskog i španjolskog duga da bi se spriječio prekomjerni rast kamata. S druge strane, moramo vidjeti znake fleksibilnije politike ECB: obećanje da se neće podizati kamate na najmanju naznaku inflacije, i realne srednjoročne ciljeve od 2 do 3 posto inflacije, umjesto 0 do 1 posto koje imamo danas.

 

Što je sa Grčkom?

 

Paul Krugman: Ja ne vidim kako ta zemlja može ostati u eurozoni. To je praktično nemoguće. Međutim, ako je napusti, doći će do masovnog povlačenja uloga iz španjolskih i talijanskih banaka, i ECB će sigurno morati odgovoriti osiguravanjem neograničenih likvidnih sredstava. Ako to ne učini, kroz dva tjedna, Bundesbank će dići ruke, i to će biti kraj eura.

 

Kakve bi bile posljedice nestanka zajedničke valute?

 

Zamislite sve one dugove izražene u valuti koja više ne postoji… Mislim da bi eurozona bila gurnuta u ozbiljnu recesiju na godinu dana, dok države ne pronađu način da nastave trgovati, i dok zemlje poput Španjolske i Italije ne povrate makar dio svoje konkurentnosti. S političkog stanovišta, to bi bilo vrlo ozbiljno: neuspjeh najvećeg projekta u povijesti svijeta potpuno bi poljuljao kredibilitet svih lidera koji su sudjelovali u starom poretku i pripremio teren za populističke i nacionalističke pobune.

 

Kakva rješenja preporučujete za južne države?

 

Paul Krugman: Klasično rješenje bila bi interna devalvacija: po načelu da smanjenje troškova nadnica omogućava državama da budu konkurentnije. Ali nijedna zemlja, čak ni Irska ni Latvija, nisu uspjele izvesti realnu redukciju plaća u privatnom sektoru. Istovremeno, deflacija koja bi nastala dodatno bi opteretila privatni dug u eurima. Kada uračunate i rizik od bjekstva kapitala i nestabilnost vlade posvećene provođenju tih mjera, jasno je da ovo rješenje vodi u ćorsokak. Kako stvari stoje, španjolske plaće su precijenjene oko 30 posto, u usporedbi sa plaćama u Njemačkoj. Umjesto što pokušavamo silom spuštati plaće, što je politički nemoguće, zašto ne dozvolimo da njemačke plaće porastu i potaknu španjolsku konkurentnost? Naravno, to bi podrazumijevalo manje rigidnu monetarnu politiku, i neizbježan porast inflacije u Njemačkoj.

 

Kakvu onda budućnost vidite za eurozonu?

 

Paul Krugman: Ukoliko ECB provede prave mjere, stvari bi se mogle popraviti za tri do pet godina. Ali Europa će i dalje biti krhka. Njezina valuta je izgrađena na klimavim temeljima, i tako će ostati dok se ne uspostave zajednička europska bankarska jamstva. U međuvremenu, sustav prilično lagodno može opstati ako se liječi dovoljno jakom dozom inflacije. Da ne zaboravimo: europski problem nije problem fundamentalne propasti. To je još uvijek produktivan i inovativan kontinent. Nevolja je u neodgovarajućoj vladavini i neuspjehu nekih institucija koje bi navodno trebale imati ekonomsku kontrolu.

 

Sve se to može popraviti.

 

Razgovor sa Paul Krugmanom vodio Philippe Coste (L’Express/PressEurop)

 

HSPF.info

 

Komentari

komentara