Polovica mladih u BiH ne želi volontirati

 

Mladi u BiH na pitanje jesu li zadovoljni trenutnom situacijom u vezi sa volontiranjem i radnim akcijama, najčešće odgovaraju negativno. Mladi u Sarajevu su pasivni, ali su spremni uključiti se u akcije iz njima odgovarajućih razloga. Međutim, od rata pa do danas nisu organizirali nijedan veći skup koji bi mogao rezultirati nekim promjenama.


 

 

Federacija Bosne i Hercegovine dobila je zakonsko rješenje koje omogućava da se volonterstvo u struci prizna kao radno iskustvo. Zastupnik u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH Saveza za bolju budućnost Mirza Ustamujić smatra da je teško imati relevantne podatke vezano za volontiranje mladih.

 

“Prije nije postojala nikakva evidencija volontera ili samo interne po nekim organizacijama, kao ni evidencija volonterskih organizacija. Novim zakonom ova oblast se regulira i u budućnosti bi trebali imati mnogo uređenije stanje sa točnim parametrima u oblasti volontiranja”, rekao je Ustamujić koji je i predsjednik Povjerenstva za pitanja mladih.

 

Ovaj zakon je jedina nada da će se mladi u budućnosti više okrenuti volontiranju, radnim akcijama, odnosno, da će postati društveno aktivniji.

 

Anketa na uzorku više od 50 studenata

 

U ne tako davnoj prošlosti, razdoblje bivše Jugoslavije karakterizirale su omladinske radne akcije i društvena aktivnost mladih. Dovoljno je spomenuti gradnju pruge Brčko-Banovići gdje je sudjelovalo više od 60.000 mladih, zatim gradnja pruge Šamac- Sarajevo gdje je preko 200.000 mladih dalo svoj doprinos.

 

U današnje vrijeme besparice, ekonomske nestabilnosti i kada je novac postao jedini cilj koji se želi dostići, postavlja se pitanje ima li još uvijek onih koji teže da svoje slobodno vrijeme posvete dobrovoljnom radu u kojem je najveća nagrada duševno zadovoljstvo i stjecanje znanja.

 

“U današnjim vremenima rad bez novčane naknade je ipak manji izbor za većinu mladih koji imaju previše troškova, ali uvijek se može naći vremena za barem jednu volontersku akciju kako bismo pokazali našu dobru volju, što i sama nastojim činiti s vremena na vrijeme“, kaže studentica Pravnog fakulteta.

 

Anketa na uzorku više od 50 studenata, koju su proveli novinari agencije Anadolija na fakultetima u Sarajevu, pokazala je da više od pedeset posto mladih želi volontirati ili sudjelovati u radnim akcijama, ali se žale da nemaju priliku iskazati svoj društveni angažman, dok njih četrdeset posto nikada nije volontiralo niti to žele.

 

Neki bi pristali u ovisnosti od obveza, a neki samo ako je u vezi s njihovom budućom profesijom, kao što je kazao student Strojarskog fakulteta: „Pristao bih volontirati, ali samo posao koji mene zanima i koji je vezan za moju struku. Volontirao bih da steknem radno iskustvo.“

 

Studenti rijetko biraju poslove

 

Većina dijeli mišljenje da se takve prilike rijetko nude u BiH.

 

“Još niti jednom nije došla neka organizacija na fakultet da nam ponudi tu vrstu posla, tj. volontiranje. Ne znam ni gdje bih mogla volontirati, iako to želim. Trebali bi objaviti oglas u nekim medijima, kako tiskanim tako elektronskim, kako bismo znali da traže volontere i da ih uopće traže”, kazala je studentica Ekonomskog fakulteta Enisa Haznadar.

 

Prema izvorima jednog od studentskih servisa koji se bave pitanjem privremenog zapošljavanja i angažiranja mladih studenti rijetko biraju poslove.

 

„Studenti rijetko biraju poslove jer skoro uvijek poslodavac nama šalje upit za angažiranje studenata na određenim poslovima. Najčešći poslovi su hostese za promocije, lijepljenje markica na proizvode, anketiranje potrošača i sl. Svaki put kada se traže studenti, od upitanih deset studenata šest će prihvatiti posao, a oni drugi odbijaju najčešće zbog obveza na fakultetu“, kažu u servisu.

 

Volontiranje i radne akcije

 

Profesor sa Fakulteta političkih znanosti Dino Abazović smatra da bosanskohercegovačka društvena ambijentalnost ne ide u prilog mladima i da prevladavajući vrijednosni sustav nerijetko protežira nevrijednost kao vrijednost.

 

Profesorica engleskog jezika Edina Dmitrović se rado prisjeća razdoblja kada je studirala (rane osamdesete godine) te razdoblja radnih akcija koje su tada bile aktualne.

 

“Studenti su bili aktivniji nego danas i hrabrije su iznosili svoje stavove. Radne akcije i volontiranje su bili pitanja prestiža i skoro da se podrazumijevalo da studenti, pa čak i srednjoškolci to trebaju raditi“, kaže Dmitrović.

 

Ona je izdržavala sebe i svoju obitelj te stekla dragocjeno radno iskustvo radeći poslove koje je u tom razdoblju nudio Studentski servis (poslovi kao sto su čišćenje novoizgrađenih objekata u gradskim naseljima, do pomoćnih poslova u tada brojnim firmama kao što su Energoinvest, Unis…). Također smatra da je jako bitno da se mladi informiraju, organiziraju te da ne trebaju čekati da im netko drugi rješava probleme.

 

U BiH su i dalje za vrijeme radnog vremena kafići puni mladih ljudi (78% mladih svoje slobodno vrijeme provodi u ispijanju kava, a 66% mladih se zabavlja uz internet i računalo). Sudjelovanje u radnim akcijama i volontiranje bi trebalo nadilaziti koristi zarade. Projekt volontiraj-kreditiraj vješto ispunjava cilj promoviranja vrijednosti zajedničkog rada i volonterizma.

 

U anketi se veliki broj studenata izjasnio kako je svoje volontiranje ostvario upravo kroz ovaj projekt koji se organizira u školama u svrhu jačanja kapaciteta mladih i njihovo dovođenje u vezu sa profesionalcima u određenom poslu. Neki i dalje razumiju koristi volontiranja i radnih akcija, a tome svjedoči veliki odziv na akciju koja je 2010. organizirana povodom pomoći u ekshumaciji nestalih na području Višegrada, točnije jezera Perućac, u kojoj je sudjelovalo više tisuća mladih iz BiH.

 

Izvor: Anadolija

 

Komentari

komentara