Sporne Nobelove nagrade: Jesu li ih dobili teroristi, krivci za smrt Židova i ratni zločinci?

Sporne Nobelove nagrade: Jesu li ih dobili teroristi, krivci za smrt Židova i ratni zločinci? Dodjele Nobelovih nagrada uvijek uzrokuju burne rasprave u javnosti i medijima pa su tako ovaj tjedan već imali dvije zanimljive vijesti o laureatima.


 

 

 

Dok su se Britanci kladili da će nagradu za književnost ove godine dobiti Bob Dylan, nesretni Ralph Steinman, dobitnik nagrade na polju medicine, umro je samo tri dana prije nego je dobio nagradu. Times je u ovo vrijeme dodjele Nobelovih nagrada napravio listu od deset najvećih kontroverzi koje su se pojavile oko imena dobitnika.


Barack Obama

Nominacija američkog predsjednika samo 12 dana nakon što je sjeo u svoj ured, šokirala je javnost i ostale kandidate. Čak je i New York Times napisao kako je riječ o “zapanjujućem iznenađenju”. Oni manje blagonakloni, rekli su kako je odluka bila politički motivirana.

Odluka o nagradi obrazložena je njegovim “izvanrednim naporima u jačanju međunarodne diplomacije i suradnje među narodima”, ali javnost je i ovo obrazloženje dočekala sa skepsom jer Obama zapravo nije niti započeo svoj mandat.

Cordell Hull

Jednu od najvećih kontroverzi izazvao je dobitnik Nobelove nagrade za mir 1945., Cordell Hull, a obrazloženo je kako je imao istaknutu ulogu u stvaranju Ujedinjenih Naroda. Sve bi bilo lijepo i krasno da šest godina ranije, upravo Hull nije kao Rooseveltov državni tajnik sudjelovao u skandalu oko 950 židovskih izbjeglica pred nacističkim terorom koje su stigle brodom u SAD tražeći azil.

Iako je predsjednik izrazio želju da pomogne tim ljudima, Hull je zajedno sa strankom Južnih demokrata zaprijetio da će mu uskratiti podršku na idućim izborima ukoliko Židovi pristanu u Ameriku. Roosevelt je 4. lipnja 1939. zabranio ulazak broda i svi su vraćeni u Europu, gdje ih je više od četvrtine pobijeno ili umrlo u holokaustu.

Yasser Arafat

Za jedne je bio terorist, za druge borac za slobodu, ali sigurno je da je i dobitnik Nobelove nagrade. Godine 1994. podijelio je nagradu s izraelskim premijerom Yitzhakom Rabinom i ministrom vanjskih poslova Shimonom Peresom za njihov doprinos Sporazumu iz Osla. Odbor je rekao da su “stvorili prilike za novi razvoj bratstva na Bliskom istoku. Dok su ga jedni osudili i proglasili teroristom, Arafatove pristaše uspoređivale su ga s Nelsonom Mandelom. Kako je sve to završilo, vidimo i danas, a sva nastojanja sadržana u Sporazumu još nisu realizirana.

Wangari Maathai

Bila je prva Afrikanka koja je 2004. dobila nagradu za mir zbog svojih napora da ohrabri seoske žene u Keniji da se suprotstave sječi šuma. Ipak sjenu na njezinu pobjedu, bacila je izjava u lokalnim novinama da su HIV izmislile zapadne sile kako bi smanjile broj stanovnika u Africi. Kasnije je porekla te optužbe, ali je u intervjuu za Time izjavila da “netko zna otkud je stigao virus” te da “nije došao od majmuna”. Neko je vrijeme bila zamjenica ministra za okoliš u Keniji, a umrla je prošle godine u 71. godini.


John Forbes Nash

Njegovu je priču brilijantno dočarao Russell Crowe u filmu “Beautiful Mind”, a 1994. godine dobio je Nobelovu nagradu za dostignuća u ekonomiji koja je postigao 40 godina ranije kao student na Princetonu. Iako je bio na glasu kao vrhunski stručnjak, njegova borba sa šizofrenijom, kao i šaputanja o njegovom antisemitizmu, doveli su do toga da je Odbor čak išao preispitivati njegovu nominaciju. Godine 2002. uoči premijere filma, opet su se pojavile glasine, ali je fil, baš kao i Nash, otišao po najveće priznanje.


Carl von Ossietzky

Istaknuti pacifist i veliki protivnik Hitlera, dobio je Nobelovu nagradu za mir 1935. za niz članaka koji su govorili o njemačkom kršenju Versajskog ugovora kojim je okončan Prvi svjetski rat. Tri je godine proveo u koncentracijskim logorima, a s tuberkulozom se borio u bolnici pod paskom Gestapoa. Savjetovano mu je da se odrekne časti i ne primi Nobelovu nagradu, ali je on to odbio te je tako razgoropadio Hitlera. Veliki je Vođa, nakon što je Ossietzky primio priznanje, zabranio njemačkim državljanima da prime nagradu. Tako su trojica Nijemaca, nagrade dobili tek poslije rata, ali su ostali bez velike novčane nagrade.


Alexander Fleming

Iako se penicilin navodi kao jedan od najvećih otkrića 20. stoljeća, neizvjesnost oko toga je li, ili nije baš Flaming zaslužan za to, otvorila je mnoga pitanja kada mu je 1945. dodijeljena nagrada za medicinu. Revidirajući istraživanja, od kojih neka sežu čak u daleku 1870., a sadrže bilješke o bakterijama koje se bore s pljesni. Fleming je i sam na kraju priznao da je do otkrića došao sasvim slučajno. Ipak, na kraju krajeva, zaista je on bio taj koji je izolirao i proizveo prvi penicilin i tako spasio milijune života.


Harald zur Hausen

Godine 2008. dobio je Nobelovu za medicinu, za otkriće da HPV uzrokuje rak grlića maternice, ali se nad njegovom slavom nadvio tamni oblak kada se našao pod istragom švedske policija da je bio povezan s farmaceutskom tvrtkom AstraZeneca, kompanijom koja je imali veliki udio na tržištu cjepiva protiv HPV-a. Iako optužbe nikada nisu dokazane, cijela je priča postala još mračnija nakon što je upravo ta kompanija postala sponzor kada je otkriveno kako je tvrtka imala jake veze s čak dva člana Odbora. Kao začin na kraju, tvrtka je postala sponzor službene stranice Nobelove nagrade.


Henry Kissinger

U to vrijeme, odluka da se dodijeli Nobelova nagrada za mir Henryju Kissingeru bila je proglašena najkontroverznijom do tada. On je nagradu dobio 1973., a sve je bilo omotano žestokim raspravama. Naime, dodjeljivanje nagrade za mir čovjeku koji je kao Državni tajnik sudjelovao u Operaciji kondor te bombardiranju u Kambodži, proglašena je jeftinom političkom satirom. Sjevernovijetnamac Le Duc Tho, koji je dijelio nagradu s Kissingerom, odbio je tu čast rekavši da je ne želi dijeliti s direktorom političkog cirkusa. Kritičari su ustrajni na tome da je nagrada zapravo dodijeljena kao priznanje za okončanje Vijetnamskog rata, koji je u stvari bio gotov tek 1975.

Linus Pauling

Nakon Marie Curie, jedini je čovjek koji je dobio nagradu na više područja, a ostat će zapamćen kao “lovokradica koji je postao čuvar lovišta”. Naime, u prvoj polovici karijere, Pauling je dobio nagradu za kemiju za istraživanje kemijskih spojeva i njegove projekte koje je radio za američku vojsku. Pogođen stvarnošću nuklearnog razaranja i opasnosti od općeg rata, priključio se pacifističkim idejama svoje supruge Ave , a kasnije im se pridružio i sam Albert Einstein kao i veliki broj drugih znanstvenika.

Tako je radikalno zagovarao mir, da mu je Stat Department oduzeo putovnicu. Godine 1962. dobio je Nobelovu nagradu za mir, ali je ostao za neke promotor Komunističke partije. Kako bi dolio ulje na vatru, 1970. otišao je u SSSR primiti međunarodnu Lenjinovu nagradu.

Komentari

komentara