Tunis još ne ubire plodove ‘Arapskog proljeća’

 

Tunis ni dvije godine nakon početka ‘Arapskog proljeća’ još nije mirna zemlja. Gospodarski oporavak je slab, stanovništvo je i dalje nezadovoljno, a jaz između islamista i sekularista je sve dublji.


 


Autori: Andreas Gorzewski i Mehmed Smajić

 

U nemirima od kraja studenoga od danas u Tunisu je ozlijeđeno nekoliko stotina osoba. U provinciji Siliana na sjeveru zemlje je policija protiv sindikalaca vodila višednevne ulične borbe u kojim je ozlijeđeno više od 300 osoba. Članovi udruge sindikata UGTT su prosvjedovali zbog lošeg socijalnog stanja i policijske brutalnosti. Radikalni islamisti su (4. prosinca 2012.) u Tunisu izvršili napad na skup koji je organizirao UGTT. Situacija je napeta i u drugim dijelovima zemlje. Dvije godine nakon početka ‘Arapskog proljeća’ (17. prosinca 2010.) u zemlji još nema mira.

 

Povod za nemire koji su se brzo proširili na cijelu zemlju bilo je samospaljivanje jednog prodavača voća i povrća u Sidi Bouzidu. Mohamed Bouazizi se zapalio iz prosvjeda jer mu je policija srušila štand za prodaju voća i povrća za koji nije imao odobrenje. Nakon što je vijest o Bouazizovom samospaljivanju objavljena u medijima, Tunižani su u mnogim gradovima iskazali nezadovoljstvo zbog policijske brutalnosti, besperspektivnosti i korupcije. Prosvjedi u Tunisu, koji su izazvali Arapsko proljeće, brzo su se proširili na druge arapske zemlje. Predsjednik Zine el-Abidine Ben Ali je početkom 2011. godine pobjegao iz zemlje. Bio je to početak mukotrpnog procesa stvaranja novog političkog poretka. Nakon izbora održanih u listopadu prošle godine je kao najjača politička snaga postala islamistička stranka “Ennhada”.

 

Društvo podijeljeno na islamiste i sekulariste

 

Nakon toga se društvo u Tunisu sve više polarizira. Stranka “Ennhada” i selefije žele da islam u politici i društvu ima veću ulogu. Snage, koje vjerski nisu opredijeljene, su zbog toga zabrinute. Njih zastupa više stranka i veoma utjecajni sindikalni savez UGTT.  “Sve je vidljivije da se tunižansko društvo polarizira ili na jednu ili na drugu stranu. Situacija u Tunisu se zaoštrava”, kaže Wiliam Lawrence, šef odjela Međunarodne krizne skupine za Sjevernu Afriku.

 

Radwan Masmoudi, šef Centra za islam i demokraciju u Washingtonu i Tunisu, također promatra nastajanje sve većeg jaza između dva tabora: “Ljudi se boje jedni drugih. Strah je dijelom i opravdan. Islamisti su desetljećima ugnjetavani i progonjeni. Sekularni Tunižani se sada boje da bi njihova zemlja mogla biti islamizirana po iranskom ili saudijskom modelu. Mislim da je rješenje u dijalogu i pronalasku konsenzusa.”


Gospodarska kriza ostaje glavni problem

 

Gospodarska situacija je problematičnija od društvenog sukoba. Velika nezaposlenost, bijes zbog diktature i nepotizam su bili razlozi zbog kojih je prije dvije godine na ulice izašlo više stotina tisuća ljudi. Prosvjednici su pored više slobode tražili i veće pravo na rad. Mladi, koji su fakultetski obrazovani i koji su imali male šanse dobiti posao, bili su glavna snaga revolucije.

 

Međutim, njihova situacija se nije poboljšala. Nepovjerenje u odgovorne političare i vlasti je ostalo. “Glavni razlog za revoluciju je bila korupcija i još uvijek nije jasno je li ona smanjena”, kaže analitičar Krizne skupine William Lawrence.

 

Tunisu je za oživljavanje slabog gospodarstva i dalje potrebna pomoć iz inozemstva. Lawrence i Masmoudi misle da bi prije svih najviše trebali pomoći Europljani. Mnoge kompanije su davno napustile zemlju. “Otišle su iz opravdanih razloga. Nemiri, štrajkovi, nasilje. Međutim, te tvrtke se moraju vratiti u Tunis“, kaže Lawrence. Ali, za strane investicije je potrebno uspostavljanje povoljne klime.  Neophodne su temeljne strukturne reforme. Ekspert Krizne skupine kaže da nije samo dovoljno upumpavati novac u zemlju.

 

Masmoudi je uvjeren da su stabilnost i blagostanje u Tunisu i u interesu Europljana. „Tunis može biti model i put kojim bi ostale zemlje kao što su Libija i Egipat trebale prijeći do istinske demokracije. Europa treba pomoći Tunisu na isti način kako je to uradila u istočnoj Europi nakon raspada Sovjetskog saveza”, kaže Masmoudi.

 

Izvor: Deutsche Welle

 

Komentari

komentara